Na današnji dan 2020. godine napustio nas je Davor Markobašić – čovjek čija je životna tragedija postala rana cijelog hrvatskog naroda
U povijesti Domovinskog rata postoje priče koje su toliko bolne da nadilaze osobnu tragediju i postaju simbol stradanja čitavog naroda. Jedna od takvih je i priča Davora Markobašića, hrvatskog branitelja i pripadnika Tigrova, koji je do posljednjeg dana života nosio nezamisliv teret – uspomenu na svoju suprugu Ružicu i nerođenog sina, ubijene na Ovčari samo zato što su bili njegova obitelj.
General Željko Glasnović u svom tekstu ponovno otvara ovu potresnu i istinitu priču, opominjući nas na zločin koji ne smije biti prepušten zaboravu. Davorovo svjedočanstvo o mučeništvu njegove trudne supruge postalo je simbol svih majki koje su ubijene samo zato što su bile Hrvatice, supruge branitelja, žene koje su nosile novi život.
Na današnji dan 2020. godine napustio nas je Davor Markobašić, hrvatski branitelj čiju su suprugu Ružicu koja je bila u šestom mjesecu trudnoće na monstruozan način ubili na Ovčari samo zato što je bila supruga hrvatskog branitelja. O mučenju i smrti svoje supruge koja je postala simbol svih ubijenih majki, svjedočio je i sam Davor koji je preživio rat:
„Odveli su je najprije u vojarnu gdje su je nemilosrdno pretukli, a onda su je odveli na Ovčaru gdje su je trudnu i silovali, a nakon toga pucali su joj u trbuh, pa kada im ni to nije bilo dovoljno, onda su joj u vaginu stavili puščanu cijev da ubiju mojeg nerođenog sina. Potom su je bacili u masovnu grobnicu s ostalima. Mnogo godina kasnije kad je identificirana, nisam je mogao pokopati u Vukovaru nego sam je pokopao u Vinkovcima gdje i danas prebiva. Probajte zamisliti kako je danas živjeti s nakazama koji su takva nedjela činili. Svaki dan ih susrećem na ulici. Osjećam se kao progonjena i izbezumljena zvijer.”
29 godina poslije ubojstva supruge i nerođenog sina, Davor Markobašić je preminuo u 68. godini života. Ovaj hrvatski branitelj i bivši pripadnik Tigrova nikada nije dočekao pravdu za svoju suprugu i sina.
Kako lako zaboravljamo pojedinačnu žrtvu koju je platio naš narod za neovisnu državu Hrvatsku. O svakoj nevinoj žrtvi dužni smo svjedočiti istinu. Koliko ovakvih pojedinačnih primjera imamo o kojima medijski svijet ne samo u Hrvatskoj nego i izvan Hrvatske ne zna ništa. I mi se čudimo da se 30 godina nakon Domovinskog Obrambenog rata sukob na ovim prostorima još uvijek predstavlja kao građanski rat. Tužno i Zastrašujuće.
Počivaj u miru Božjem hrabri i napaćeni ratniče, neka ti milosrdni Bog bude nagrada.