U tišini šume, podno malene kapelice u Žutoj Lokvi, gdje se i danas u zraku osjeti težina tog kobnog dana, obilježena je 34. godišnjica pogibije četvorice hrvatskih policajaca – Dragutina Toljana, Zdravka Vukovića, Vinka Krznarića i Milana Vranića. Njihove živote ugasio je iznenadni rafal u zasjedi, a jedini preživjeli, Darko Murat, uspio se ranjen izvući iz pakla i posvjedočiti o hrabrosti suboraca koji su položili život za domovinu.
Na mjestu tragedije okupile su se obitelji poginulih, suborci, predstavnici ministarstva branitelja, policije, braniteljskih udruga i lokalne vlasti. U zajedništvu i tišini, položeni su vijenci i zapaljene svijeće, a molitva je, kao i svake godine, probudila uspomene i zahvalnost. Trideset i četiri godine kasnije, bol gubitka i dalje je prisutna, ali još je snažniji ponos na njihovu žrtvu.
– Oni nisu pali uzalud. Njihova imena, njihova hrabrost i njihova žrtva utkane su u temelje Republike Hrvatske. Na ovom mjestu učimo nove generacije što znači voljeti i braniti svoju domovinu – istaknuto je izaslanik potpredsjednika Vlade RH i ministra hrvatskih branitelja Tome Medveda državni tajnik Ministarstva hrvatskih branitelja Darko Nekič.
Počast su odali i izaslanik Vlade RH I Ministarstva unutarnjih poslova Davora Božinovića, pomoćnik zapovjednika interventne policije Anđelko Antolić, načelnik PU Ličko senjske Zoran Zdunić i zamjenik načelnika PU Ličko senjske Stjepan Sablić.
Prigoda je bila da vječni spomen i počast odaju i zamjenica pročelnika Upravnog odjela za opću upravu i braniteljska pitanja LS Županije Božica Šuper.
Vijence su položili i počast odali poginulim hrvatskim redarstvenicima načelnik Općine Brinje Zlatko Fumić sa suradnicima.
Suze na licima članova obitelji bile su nijemi podsjetnik na cijenu slobode. Za njih su ovi dani najteži, ali i najsvetiji – jer znaju da njihovi najmiliji nisu samo tragično izgubljeni životi, već svjetionici slobode za sve nas.
Kod spomen-kapelice zavijorila se hrvatska zastava, a gromoglasna minuta šutnje ispunila je prostor – kao da je i priroda zastala u pijetetu. Tišina je govorila više od riječi. Ona je pripadala njima, junacima koji su prije 33 godine hrabro kročili putem iz kojeg nije bilo povratka.
Žuta Lokva nije tek toponim na karti. Ona je simbol, opomena i zavjet. Zavjet da se njihova imena nikada neće zaboraviti i da će Hrvatska uvijek nositi zahvalnost prema onima koji su život dali da bi mi danas živjeli u slobodi.
Njihova žrtva podsjeća nas da je sloboda krvlju plaćena i da ju je na nama čuvati. Generacije koje dolaze moraju znati da se povijest nije pisala daleko odavde, nego upravo ovdje, u Ličkoj šumi, gdje su Toljan, Vuković, Krznarić i Vranić ostavili svoje živote, a s njima i neizbrisiv trag u hrvatskoj povijesti.
Svetu misu zadušnicu za poginule redarstvenike u Crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Brinju predvodili su fra Draženko Tomić i policijski kapelan Josip Šimatović.
U Žutoj Lokvi, 34 godine kasnije, odzvanja samo jedno obećanje – da ih nikada nećemo zaboraviti.
