๐๐ซ๐๐๐จ๐ฏ๐ข๐๐ ๐๐๐๐. – ๐๐๐4.
Moje ime je Mladenka Zadro, ja sam vam iz sela Grabovica. Zapravo, bila sam iz Grabovice kraj Mostara. Znate li vi kako je to bilo malo i lijepo selo. Nije nas baลก bilo puno, mene su svi voljeli a ja sam vam volila leptire. Znate li koliko je Grabovica imala leptira? Blago njima, letjeli su slobodni.
Ja vam viลกe ne ลพivim u Grabovici.
Ne ลพivim tamo od rane jeseni devedeset i treฤe godine. Ono vrijeme kad je groลพฤe najslaฤe a a smokvi ima najviลกe. Ne znam vam ja koji je to toฤno mjesec jer imam samo ฤetri godine, taman sam ih napunila. Ne znam ni pisati ni pravilno priฤati, netko moju priฤu mora prenjeti.
Moju priฤu znaju moja braฤa, moja velika braฤa Goran i Zoran. Taman je bila Mala Gospa! Neลกto se ฤudno dogaฤalo u mojoj Grabovici, morali smo ลกutjeti i davat sve ลกto su nas pitali ti ljudi koji nisu iz naลกeg sela. Mama se nije bojala, ona vam je hrabra, zapravo bila je hrabra. Prvo je moj tata sa djedom i bakom otiลกao tim ljudima neลกto pokazati.
ฤula sam glasove i pucnjeve, boje ne znam al pucnjeve znam. Znam vam razliku izmedju puลกke i piลกtolja.
Ovo je bila puลกka. Moja braฤa su rekli mami i meni da se moramo sakriti. Mama im je rekla drลพeฤi me ฤvrsto za ruku i milujuฤ drugom rukom moju pletenicu “Ma dajte djeco, neฤe vojska ubijat civile” O kako se prevarila moja mama. Prvi put u ลพivotu nije bila u pravu.
Pozvali su tada mamu i mene a braฤa su se sakrila. Moji Goran i Zoran koji su jedini sve vidjeli i priฤaju moju, odnosno naลกu priฤu. Mama i ja smo doลกle, o Boลพe kako me je grlila! Jako, ฤvrsto, otkucaje njezinog srca sam osjetila u svom dlanu, sudarao se sa mojim… Tiลกina je bila, mislim da su nam svi ฤuli otkucaje srca
On stoji i gleda, ima puลกku! Mi stojimo i gledamo! Nemamo puลกku, mama ima moju ruku u jednoj a pletenicu mi je priljubila uz lice drugom rukom! Sad se veฤ tresem, osjeฤam kako se mami znoje dlanovi. On gleda, ne znam o ฤemu je razmiลกljao. Podigao je puลกku, osjetila sam toplinu i ฤula mamu, ne znam jel to bio vrisak! Onaj njezin otkucaj srca u mom dlanu je nestao! Srce joj je puklo kad me vidjela, bila sam prekrivena krvlju i pletenice su mi bile crvene. Moje pletenice koje mi je moja hrabra mama isplela taj dan. Srce joj je puklo tada a tijelo su joj ubili kratko nakon mene.
Nema vam Grabovica viลกe leptira, i oni su ubijeni taj dan. Doฤem tako braฤi u san i sretnem sve svoje sumjeลกtane. Kaลพe mama da nas je 33 na nebu. Ja vam ne znam brojati. Bila sam premala za ลกkolu, i sad sam vam premala. Ja vam imam ฤetiri godine i tepam. Ne znam sva slova. Najdraลพa boja mi je roza i svjetlo plava. Crvenu ne volim.
Ja sam Mladenka Zadro iz Grabovice i zauvijek ฤu imati ฤetiri godine. Zamislite me i sjetite me se nekad. U molitvi, u pogledima djece, u pletenicama kฤerki, u leptiru kad zamahne krilima, u najljepลกem groลพฤu i smokvama. Za moje ubojstvo nije odgovarao onaj tko ga je naredio! Kaลพe mama da svi znaju tko je on. Ja vam mojoj mami vjerujem.
M.P.
