SKANDALOZNA OBJAVA IZ PULE: TKO I ZAŠTO NORMALIZIRA SIMBOLE JNA?

SKANDALOZNA OBJAVA IZ PULE: TKO I ZAŠTO NORMALIZIRA SIMBOLE JNA?

Ako je fotografija koja kruži društvenim mrežama autentična – a sve upućuje na to, uključujući naknadno uređivanje i skrivanje tragova – onda je riječ o ozbiljnom incidentu koji nadilazi “slučajnu objavu” i ulazi u prostor otvorenog provociranja javnosti.

U središtu Pule, u slobodnoj i demokratskoj Republici Hrvatskoj, pojavljuje se osoba u odori Jugoslavenske narodne armije. Ne u muzeju, ne u edukativnom kontekstu, nego u javnom prostoru – i to promovirano kroz objavu koja je kasnije, znakovito, počela nestajati.

 GDJE MI TO ŽIVIMO – U HRVATSKOJ ILI U NEKOJ NOVOJ VERZIJI JUGOSLAVIJE?

Ovakvi prizori s pravom izazivaju ogorčenje. Hrvatska nije nastala slučajno, niti bez cijene. Nastala je u ratu protiv politike i vojske čiji su simboli upravo oni koji se sada, očito bez srama, ponovno guraju u javni prostor.

Zato je legitimno postaviti pitanje: tko i s kojim motivima smatra prihvatljivim da se takva ikonografija danas javno promovira?

DRUŠTVO “TITO” PULA POD POVEĆALOM: ODGOVORNOST SE NE MOŽE IZBRISATI JEDNIM KLIKOM

Posebno je problematična uloga organizatora i objavitelja – konkretno Društva “Tito” Pula, koje se dovodi u vezu s objavom. Ako stoje iza ovog sadržaja, onda snose i punu odgovornost za poruku koju šalju.

A ta poruka nije neutralna.

Dodatno kompromitirajuće djeluje činjenica da je objava, nakon što je izazvala reakcije, počela biti uređivana, zamućivana i na kraju uklonjena ili skrivena. To nije znak transparentnosti ni uvjerenja u ispravnost postupka – to je znak svjesnosti da je prijeđena granica.

Ako je sve bilo u redu – zašto brisati? Ako nije bilo sporno – zašto skrivati?

VELIČANJE REŽIMA I VOJSKE KOJA JE OSTAVILA TRAJNE POSLJEDICE

Osobe koje sudjeluju u ovakvim događajima – bilo kao organizatori ili sudionici na fotografijama – ne mogu se skrivati iza izgovora “povijesnog interesa” ili “nostalgije”.

Javna uporaba simbola JNA u današnjoj Hrvatskoj nije bezazlen čin. To je čin koji u sebi nosi jasnu političku i ideološku konotaciju, a za mnoge građane i bolno podsjećanje na razdoblje agresije, stradanja i borbe za neovisnost.

Normalizacija takvih simbola nije “sloboda izražavanja” bez granica – ona povlači i odgovornost za posljedice u društvu.

GDJE SU INSTITUCIJE? VRIJEME JE ZA JASAN ODGOVOR

Ovakav slučaj ne smije ostati na razini prepucavanja po društvenim mrežama. Nadležne institucije – prije svega policija i Ministarstvo unutarnjih poslova – dužne su utvrditi sve okolnosti:

  • je li fotografija autentična
  • gdje i kada je nastala
  • postoji li osnova za postupanje prema Zakonu o prekršajima protiv javnog reda i mira

Jer ako država ne reagira na ovakve pojave, otvara se prostor za daljnju relativizaciju i testiranje granica.

 BRISANJE OBJAVE GOVORI VIŠE OD SAME OBJAVE

Na kraju, možda i najvažniji detalj u cijeloj priči nije sama fotografija – nego reakcija nakon njezina objavljivanja.

Brisanje, skrivanje i naknadne izmjene ne djeluju kao potez nekoga tko stoji iza svojih postupaka. Upravo suprotno – djeluju kao pokušaj da se izbjegne odgovornost nakon što je poruka već poslana.

A ta poruka je jasna: dio društva i dalje koketira s prošlošću koju bi trebalo kritički sagledavati, a ne romantizirati.

U zemlji koja je izborila svoju slobodu, takve pojave ne mogu i ne smiju prolaziti bez jasne, glasne i nedvosmislene osude.

Nacionalnoplus

Podijeli objavu