Menadžerski milijuni u zemlji prosječnih plaća: Je li ovo normalno?

U Hrvatskoj, zemlji u kojoj se svakodnevno vodi bitka s inflacijom i cijenama potrošačke košarice, svako proljeće donosi istu vrstu „otriježnjenja“.

To je vrijeme kada dioničari na glavnim skupštinama odlučuju o primicima svojih uprava. I dok Hanfa tek priprema duboke analize, prvi podaci za 2025. godinu su vani. Gledajući te brojke, čovjek se ne može ne zapitati – što je to u stvari? Je li to pravedna nagrada za vrhunsku odgovornost ili sustav koji je potpuno izgubio dodir sa stvarnošću društva u kojem djeluje?

Novinarska obrada godišnjih izvješća pokazuje da titula „najplaćenijeg“ više nije rezervirana samo za one s najvećom osnovicom. Danas su bonusi ti koji kroje sudbinu i pune bankovne račune do razina koje su prosječnom radniku neshvatljive.

Rekordi u sjeni bonusa i varijabilnih dijelova

Ako bismo gledali isključivo „golu“ plaću, pobjednik je jasan. Emil Tedeschi, prvi čovjek Atlantic Grupe, u 2025. godini primio je fiksni dio od 390 tisuća eura bruto. No, on nije apsolutni rekorder po ukupnoj zaradi. Tu palicu preuzima Marko Remenar, čelnik rovinjskog Adrisa. Iako mu je osnovna plaća bila niža od Tedeschijeve (331 tisuću eura), zahvaljujući ogromnom varijabilnom dijelu i nagradama za rezultate, godinu je zaključio s vrtoglavih 812 tisuća eura.

Slična je situacija i u turističkom sektoru. Željko Kukurin, koji upravlja Valamarom, ostvario je ukupno 797 tisuća eura primitaka, uz dodatnih 56 tisuća eura koje je inkasirao kao član Nadzornog odbora Imperial Rivijere.

Digitalni i naftni biznis: Različite filozofije nagrađivanja

Dok jedni gomilaju bonuse, drugi preferiraju stabilnost. U zagrebačkom Končaru, Goran Kolak je za godinu u kojoj su upisani rekordni rezultati primio ukupno 361 tisuću eura, od čega fiksni dio čini više od polovice. S druge strane, u Ini vlada gotovo „socijalistički“ princip unutar uprave – svi članovi imaju jednaku fiksnu naknadu i bonus. Predsjednica Uprave Zsuzsanna Eva Ortutay tako je u 2025. zaradila 328 tisuća eura, što uključuje fiksnu plaću od 150 tisuća i bonus od 124 tisuće eura. Zanimljivo je da su joj dodaci za automobil, stanarinu i prehranu iznosili čak 55 tisuća eura, što je znatno više nego kod hrvatskih članova Uprave.

U tehnološkom sektoru, Gordana Kovačević je za deset mjeseci na čelu Ericssona Nikole Tesle primila 390 tisuća eura, no prava brojka leži u njezinom odlasku. Uz dionice vrijedne 47 tisuća eura, isplaćena joj je i otpremnina od gotovo pola milijuna eura.

Što ostaje nakon poreza i davanja?

Pitanje koje se nameće nije samo iznos, već i poruka koja se šalje. Je li normalno da jedan menadžer u godini dana zaradi koliko prosječan radnik ne može za cijeli radni vijek? Argument kompanija je uvijek isti: „Odgovornost i rezultat“. No, kada se ti rezultati ostvaruju preko leđa potrošača koji plaćaju sve skuplje usluge, sjaj tih bonusa postaje ponešto bljeđi. Uz sve navedeno, ne smije se zaboraviti da većina ovih imena ubire i bogate dividende na dionice koje posjeduju, što njihovu stvarnu kupovnu moć diže u sfere koje službena izvješća tek djelomično dotiču.

PREGLED PRIMANJA TOP MENADŽERA U 2025. (BRUTO IZNOSI)

Nacionalnoplus