Iza dominantnog HDZ-a, koji je na upravo završenim lokalnim izborima pobijedio u čak 60 gradova, nezavisni gradonačelnici zauzeli su drugo mjesto s osvojenom vlasti u 24 grada. Premda brojčano znatno slabiji, njihova prisutnost ostaje relevantna – osobito jer predstavljaju raznoliku političku paletu, od ljevice do desnice, od stranačkih disidenata do autentičnih lokalnih entuzijasta.
Najpoznatiji primjer dugovječne nezavisne vladavine svakako je Mirko Duspara, gradonačelnik Slavonskog Broda još od 2005. godine, koji je i ovog puta ponovno izabran. Slavonski Brod je tako ostao najveći grad u Hrvatskoj u kojem upravlja nezavisni kandidat.
Ipak, nezavisni gradonačelnici i načelnici nisu homogena politička skupina. Ima među njima bivših članova HDZ-a, SDP-a, IDS-a i Fokusa, ali i onih koji nikada nisu bili članovi stranke. Neki su tek formalno nezavisni, a u stvarnosti imaju prešutnu ili otvorenu podršku pojedinih stranaka, poput Zlatka Babića u Kutini koji je, unatoč suđenju za podmićivanje, dobio podršku lokalnog HDZ-a.
Uspjeh i padovi nezavisnih
Trend nezavisnih kandidata krenuo je 2013. godine, kada ih je bilo tek 11. Do 2021. broj se popeo na 27. Ove godine su u padu – izgubili su vlast u osam gradova, među kojima i u Puli, gdje je SDP-ov Peđa Grbin porazio nezavisnog Filipa Zoričića nakon jednog mandata.
Pad su doživjeli i u Čazmi, gdje je Dinko Pirak izgubio nakon sedam mandata, te u Donjem Miholjcu, Delnicama, Hvaru, Iloku, Starom Gradu i Vodnjanu. No, s druge strane, nezavisni su osvojili Labin, Pag i Komižu – gradove gdje do sada nisu imali vlast.
Trenutno su nezavisni na čelu 24 grada – od manjih sredina poput Donje Stubice i Čabra, do srednjih gradova poput Križevaca, Kutine i Nove Gradiške.
Politički otpadnici i lokalne ikone
Među nezavisnima ima i političkih “otpadnika” – bivšeg IDS-ovca Damira Kajina u Buzetu, bivšeg SDP-ovca Vinka Grgića u Novoj Gradiški, ili bivšeg HDZ-ovca Damira Jubašića u Županji. Oni često zadržavaju dio stranačke infrastrukture i glasačke baze, ali djeluju autonomnije, oslobođeni stranačke stege.
U Omišu, pak, nezavisni su na vlasti već više od desetljeća. Novi gradonačelnik Zvonko Močić, bivši HDZ-ovac, porazio je kandidatkinju matične stranke – što jasno pokazuje da u nekim sredinama birači prepoznaju lokalni angažman više nego stranačku pripadnost.
HDZ-ova dominacija i demokratski izazovi
Sve to događa se u sjeni sveobuhvatne HDZ-ove dominacije na lokalnoj razini. Kako ističe politički analitičar Jaroslav Pecnik, HDZ danas preuzima ulogu koju je u Kraljevini Jugoslaviji imao HSS – predstavlja Hrvate u najširem smislu, dok sve ostale stranke postaju “ukras demokracije”.
Pecnik upozorava i na opasnost jednostranačja: “Primjer Osijeka, gdje su s HDZ-ovim gradonačelnikom krenule milijunske investicije, pokazuje koliko su lokalne vlasti koje su ‘na liniji’ s državom privilegirane. Takav model nije dobar za demokraciju.”
Mogu li nezavisni biti brana centralizaciji?
Unatoč heterogenosti, nezavisni kandidati i njihove liste često predstavljaju lokalni otpor stranačkom jednoumlju. Pecnik smatra da u manjim sredinama nezavisni predstavljaju pokušaj građana da “se riješe onih koji godinama po njima jašu”. No upozorava i na njihove slabosti – kratkotrajnost, nedostatak jasnog političkog identiteta i razočaranja birača nakon jednog mandata.
“Građani očekuju revoluciju, a često dobiju samo prilagodbu. Promijeniti mentalitet i hijerarhiju u četiri godine gotovo je nemoguće”, zaključuje Pecnik.
Nezavisni gradonačelnici nisu monolitna politička snaga, ali njihova prisutnost odražava duboko nezadovoljstvo dijela birača postojećim stranačkim strukturama. U vremenu kada HDZ dominira gotovo svim porama lokalne uprave, nezavisni ostaju važan korektivni faktor – ako ne uvijek po učinku, onda barem po simbolici političkog otpora.