Pet žena prijavi kolegu zbog vulgarnosti, dodirivanja i neugodnih komentara. Sve na radnom mjestu. Poslodavac reagira, uručuje mu izvanredni otkaz. I onda – sud presudi da je otkaz nezakonit. Ne samo to: muškarac dobiva i 6.400 eura odštete.
Da nije tragično, bilo bi groteskno.
Sud je, naime, zaključio kako „kontakti nisu bili uznemiravanje, nego prisni i opušteni“. Drugim riječima, kad vam kolega prilijepi tijelo na leđa i komentira vaše grudi, to je – prisnost. Kad vam dobaci da ste mu se „digli“, to je – opuštena šala. Sudski legitimirano.
Kamere, naravno, nisu ništa snimile. Kao da se uznemiravanje događa isključivo pred objektivom. Pa budući da MUP-ovi zaposlenici „nisu primijetili ništa sumnjivo“, sud zaključuje: ništa se nije dogodilo. Pet žena očito je izmislilo iste priče, iz dosade ili zato što im je, kako kaže optuženi, „nije dao povišicu“.
I onda dođe šlag na tortu: „kontradiktorni iskazi“. Da, žene su tijekom višemjesečnog procesa ponekad drugačije formulirale doživljaje. Kao da trauma, sram i strah uvijek proizvode uredne, konzistentne rečenice za zapisnik.
Ovakva presuda zapravo kaže ženama: možete prijaviti, možete svjedočiti, možete se i udružiti – ali sve će se obezvrijediti jednom rečenicom o „prisnim odnosima“.
I onda se pitamo zašto se žene boje govoriti. Jer znaju da će na sudu njihova riječ vrijediti manje od nadzorne kamere koja, gle čuda, nije snimila ništa.
Pravosuđe koje ovako presuđuje ne štiti pravdu, nego cementira poruku: uznemiravanje nije uznemiravanje, sve dok ga netko u crnoj togi ne odluči preimenovati u „opušteni odnos među kolegama“.
Nacionalnoplus