Na današnji dan, 16. listopada 1991., poginuo je Blago Zadro, legendarni zapovjednik obrane Borova Naselja i Trpinjske ceste — čovjek koji je iz ničega stvorio bedem otpora i svojim primjerom zapalio iskru hrabrosti u srcima hrvatskih branitelja.
Bio je to čovjek iz naroda, radnik iz Borova, otac trojice sinova, Hrvat koji je volio svoj grad i svoju zemlju. Kad je počela agresija, nije bježao. Nije tražio opravdanja. Stao je na čelo svojih ljudi i rekao ono što danas odzvanja kao zavjet:
“Ovo je naš dom, ovo je naša zemlja – i nitko je neće uzeti dok smo živi!”
Na Trpinjskoj cesti, koja je zahvaljujući njemu postala “Groblje tenkova”, Zadro i njegovi suborci uništili su desetke oklopnih vozila JNA. Oni su pokazali svijetu da se srce ne mjeri tonama čelika, već snagom vjere u slobodu.
Kad je Blago poginuo, Vukovar je zaplakao. S njegovim odlaskom počela se lomiti obrana, ali nikada duh grada. Jer duh Blage Zadre živi u svakom hrvatskom branitelju, u svakoj majci koja je izgubila sina, u svakoj suzi Vukovara.
Njegova hrabrost i danas je poruka svima nama – da sloboda nije dar, nego zavjet.
Da Hrvatska nije slučajnost, nego žrtva i krv onih koji su vjerovali u nju kad je bilo najteže.
Blago je bio i ostao simbol prkosa, ponosa i vjere u hrvatskog čovjeka.
Njegov sin Robert, koji je poginuo godinu dana kasnije, pridružio se ocu na nebeskoj straži — dva heroja, dvije sudbine, jedna Hrvatska.
Danas, 34 godine poslije, poklonimo se u tišini.
Zapitajmo se — bismo li mi imali hrabrosti stati tamo gdje je Blago stajao?
Jer bez takvih ljudi, ne bi bilo ni nas, ni Hrvatske.