Dok se Hrvatska priprema za povratak obveznog vojnog osposobljavanja, čini se da su naši budući “vojnici” već spremni — ali ne za poligon, nego za maraton izgovora.
Jer ako je vjerovati propisima, u vojsku ćete – osim ako ne studirate, radite, ženite se, tugujete, otvarate obrt, bavite se sportom, ili vam se jednostavno ne da prije 29. godine.
Ministar obrane Ivan Anušić najavio je kako bi prvi ročnici u vojarne mogli već ući u siječnju iduće godine, no dok se vojska priprema za “temeljno vojno osposobljavanje”, građani očito kreću u temeljno izbjegavanje istog.
“Služenje domovini? Može, ali tek nakon državne mature.”
Prema novim pravilima, vojni obveznici koji napune 19 godina trebali bi provesti dva mjeseca u vojarni i “naučiti osnovne vještine obrane domovine”.
No tu počinje hrvatski klasik: “Ima li odgoda?”
Naravno da ima.
I to toliko da bi se i najiskusniji porezni savjetnici teško snašli.
Ako studirate – odgoda.
Ako ste vježbenik – odgoda.
Ako radite – odgoda.
Ako ste otvorili obrt – odgoda.
Ako ste se zaručili, ženite se, imate dijete, ili tek planirate jedno – odgoda.
Ako u kući nema tko drugi privređivati – odgoda.
Ako vam je umro netko u obitelji – odgoda.
Ako ste sportaš koji ide na natjecanje – odgoda.
Ako ste sportaš koji ide na rekreativno trčanje – e, to već provjeravamo.
Drugim riječima – vojska čeka, a vi samo pošaljite ispričnicu.
“Priziv savjesti” – nova nacionalna disciplina
A ako sve drugo zakaže, tu je i priziv savjesti.
Dovoljno je “dobro pojasniti” zašto ne želite u vojsku, i voilà — civilno služenje, možda i bez prašine, blata i ranog ustajanja.
Neki bi rekli da se time potiče sloboda izbora, ali u zemlji gdje i odlazak na izbore mnogi smatraju prevelikim naporom, priziv savjesti lako bi mogao postati masovni pokret.
Tko će onda braniti domovinu?
Možda bi netko trebao pitati: tko će onda ostati da brani zemlju ako su svi na fakultetu, natjecanju, porodiljnom, praksi, sprovodu ili medenom mjesecu?
Možda ćemo morati osnovati pričuvni sastav tatinih sinova i digitalnih patriota, onih koji domovinu najviše vole s WiFi signalom i filtrom na kameri.
Jer, budimo realni — biti vojnik danas nije “in”.
Znoj, disciplina i domoljublje teško konkuriraju influencerima, duginim parolama i udobnim uredima s aparatom za kavu.
Odgađanje muškosti
Možda je ovo više od pitanja o vojsci.
Možda je ovo pitanje — jesmo li kao društvo počeli odgađati i samu muškost?
Jer nekada se vojni rok smatrao čašću, obvezom, trenutkom kad dječak postaje muškarac, kad nauči što znači služiti, a ne samo tražiti.
Danas, čini se, živimo u vremenu odgođenog domoljublja.
Služiti domovini – da, ali kasnije. Kad prođe sezona. Kad završi semestar. Kad se otvore granice.
Dražen Prša