Zagreb je u subotu navečer disao kao jedno. Dok se magla spuštala nad metropolu, oko Arene se satima ranije osjećala neopisiva energija. Tisuće ljudi u prepoznatljivoj crnoj boji, s barjacima pobjedničke Hrvatske i HOS-a, pristizali su iz svih krajeva domovine i dijaspore kako bi svjedočili povratku simbola hrvatskog otpora i ponosa.
Mač u kamenu i pjesma koja prkosi vremenu
Već od prvih taktova, Arena je utonula u delirij. Baš kao nekada na Hipodromu, koncert je počeo silovito, a nakon legendarne „Ravnoteže“, Thompson je, vidno dirnut i izvrsno raspoložen, pozdravio svoje vjerne navijače. Uz obećanje božićne pjesme i „lijepe večeri“, Marko je poveo narod na putovanje kroz hrvatsku povijest.
Kada je u pjesmi „Dolazak Hrvata“ zavitlao i zabio legendarni mač, uz spektakularni pirotehnički show, tlo pod Arenom je podrhtavalo. Bio je to trenutak čiste katarze. Uslijedila je „E moj narode“, a stihovi o „antikristima i masonima“ grmjeli su iz grla 20 tisuća ljudi, nadglasavajući sam razglas.
‘Moram se osvrnuti na sutrašnji koncert koji je gradonačelnik Zagreba zabranio. Ne radi se o koncertu. Ne radi se ni o meni, jedan koncert više-manje. Ovdje se radi o napadu na Domovinski rat, na temelje hrvatske države. Znamo da danas gradom Zagrebom upravlja ekstremna ljevičarska sekta, ostaci jugokomunista’, rekao je Perković prije nego što je prekinut skandiranjem ‘U boj, u boj, za narod svoj’, pa je nastavio.
‘Zagreb je glavni grad Hrvatske, ali je on glavni grad svakog Hrvata, gdje god živio, bio on u Njemačkoj, BiH, gdjegod. Zato pozivam sve koji se ne slažu s ovom vlašću da se tome treba protiviti, ali demokratskim putem. Putem izbora. Izbori mogu biti redovni, ali mogu biti i izvanredni. Pozivam sve mlade ljude, pozivam sve ljude iz političkog i javnog života, sve hrvatske branitelje, da učine još jedan napor, da vama mladima pomognemo da vi, vaša mladež, naši sokolovi koje gledamo ovdje, da vi učinite Hrvatsku ponosnom i lijepom ko u snovima. I na kraju – nećemo trpjeti ovaj jad i kukavelj koji nam brani pjesme koje pjevamo već 34 godine. Bit će još dana, bit će megdana. A sada jako, najjače – Bojna Čavoglave’, rekao je Thompson.
More svjetla za one koji su dali sve
Središnji dio koncerta donio je duboku emociju. Arena je utihnula, a potom zasjala tisućama svjetala mobitela uz pjesmu „Samo je ljubav tajna dvaju svjetova“. Bio je to prizor koji ostavlja bez daha – vizualna molitva za sve obitelji i ljubavi koje čine temelj našeg naroda.
Posebno potresno bilo je uoči pjesme „Ratnici svjetla“.
„Za sve branitelje koji su dali život, upalite svjetla“, poručio je Thompson s pozornice.
Dvorana se pretvorila u zvjezdano nebo, odajući počast onima najhrabrijima koji su utkalo svoje živote u slobodu koju danas živimo. Thompson je često prepuštao mikrofon publici, a ta grmljavina glasova bila je snažnija od bilo kojeg instrumenta.
Poruke vjere i trans uz Kninsku kraljicu
Večer nije bila samo glazbeni spektakl, već i duhovna obnova. Član benda Petar Buljan, nakon pjesme „Neću izdat ja“, uputio je snažan apel narodu, pozivajući na povratak Bogu i pravim vrijednostima.
Kada su krenuli taktovi nove himne „Ako ne znaš šta je bilo“, Arena je pala u potpuni trans. Emocije su se prelijevale preko rubova dvorane, a na opće oduševljenje i skandiranje publike, Marko je otpjevao i bezvremensku „Anicu, Kninsku kraljicu“, podsjećajući na slavne dane ponosa i slave.
Unatoč kontroverzama, narod je rekao svoje
Iako je koncert pratilo pojačano policijsko osiguranje i političke kontroverze oko zabrana, sisačka i zagrebačka večer pokazale su da se glas naroda ne može utišati. Dok se iz automobila na parkiralištima orilo „Čavoglave“, a ljudi se grijali uz pjesmu i zajedništvo, bilo je jasno: Thompsonova glazba nadilazi politiku – ona je dio identiteta.
Nakon Zagreba, Thompson nastavlja svoju dvoransku turneju prema Rijeci i Poreču, noseći istu poruku vjere, ljubavi i domovine koja je sinoć u Areni ujedinila tisuće srdaca.