Hrvatski rukometaši još jednom su pokazali svijetu kako se bori za nacionalni dres, a bronca oko vrata na Europskom prvenstvu trebala je biti okrunjena velikim slavljem u srcu glavnog grada. Ipak, umjesto euforije na Trgu bana Jelačića, dočekali smo sramotan zid. Igrači su imali samo jednu, jasnu želju: da s njima i narodom zapjeva Marko Perković Thompson. No, gradonačelnik Tomislav Tomašević odlučio je da su njegovi politički interesi i radikalno lijevi stavovi važniji od emocije onih koji su proslavili Hrvatsku.
Politički obračun preko leđa sportaša
Nije tajna da Tomašević, uz svesrdnu podršku svojih ideoloških istomišljenika, godinama provodi politiku koja sustavno pokušava preodgojiti Zagreb. Njegovo “ne” Thompsonu nije pitanje kulture ili protokola, već čisti politički ekstremizam. Staviti vlastite agende ispred ujedinjene nacionalne radosti čin je samovolje kakav rijetko viđamo u demokratskim društvima.
Ovakvo ponašanje, u kojem se sportski junaci ucjenjuju popisom dopuštenih izvođača, moglo bi gradonačelnika koštati više nego što misli. Narod pamti tko je u trenucima najvećeg ponosa odlučio glumiti kulturnog policajca. Podrška našim rukometašima u ovom je trenutku neupitna – oni su ostali dosljedni sebi, svojim vrijednostima i pjesmi koja ih je nosila, odbivši sudjelovati u režiranoj predstavi koja im zabranjuje vlastite želje.
Tomaševićevo opravdanje: “Pravila vrijede za sve”
Kako bi opravdao svoju odluku koja je dovela do otkazivanja dočeka, Tomislav Tomašević oglasio se putem Facebooka, prebacujući odgovornost na same igrače. Njegovo priopćenje prenosimo u cijelosti:
“Nakon što je hrvatska rukometna reprezentacija ušla u polufinale Europskog prvenstva počele su pripreme Grada Zagreba za doček rukometaša u dogovoru s Hrvatskim rukometnim savezom te je, prema željama rukometaša, dogovor bio da se doček organizira u slučaju osvajanja bilo koje medalje. S predstavnicima Hrvatskog rukometnog saveza usuglašeni su termin, lokacija dočeka i program te se samo čekalo da se vidi hoće li rukometaši osvojiti brončanu medalju u nedjelju. U dogovoru s predstavnicima Hrvatskog rukometnog saveza, na Trgu bana Jelačića bi nastupili Zaprešić Boysi i Hrvatske ruže koje bi izvele pjesmu “Ako ne znaš što je bilo”, omiljenu pjesmu rukometaša i na Svjetskom prvenstvu i sad na Europskom prvenstvu.
Međutim, nedugo nakon osvajanja brončane medalje rukometaši su inzistirali da se dogovorenim izvođačima mora priključiti i Thompson. Budući da bi to bilo protivno odlukama gradske uprave i Gradske skupštine oko korištenja ustaškog pozdrava, koje vrijede za sve izvođače, pa i Thompsona koji je ta pravila već prekršio na koncertu u Areni – nismo mogli udovoljiti zahtjevu rukometnih reprezentativaca. Nakon toga je reprezentacija odlučila da dočeka u Zagrebu u tom slučaju neće biti. Žao mi je što su rukometaši tako odlučili i još jednom im čestitam na osvojenoj brončanoj medalji na Europskom prvenstvu u rukometu.”
Narod kao jedini sudac
I dok gradonačelnik žali što “su rukometaši tako odlučili”, javnost jasno vidi tko je koga zapravo stjerao u kut.
Pokušaj da se Thompsonove pjesme svedu pod ideološke zabrane dokaz je mekog totalitarizma koji se uvukao u zagrebačku upravu. No, Trg bana Jelačića pripada narodu i onima koji su ga branili i proslavljali, a ne komesarima koji bi određivali što se smije pjevati. Naši rukometaši su svoju pobjedu odnijeli na terenu, a odbijanjem ovakvog “cenzuriranog” dočeka, odnijeli su i veliku moralnu pobjedu izvan njega.