Labinski publicist i kroničar lokalnih političkih prilika Adriano Kirsic na Facebooku je objavio opširan i vrlo osoban osvrt na višedesetljetne političke i društvene odnose u Labinu, koristeći priču o bisti Josipa Broza Tita kao simbol kontinuiteta lokalnih struktura moći.
U objavi bez zadrške progovara o, kako tvrdi, ukorijenjenom nepotizmu, političkom jednoumlju i interesnim mrežama koje su desetljećima oblikovale grad, ali i gušile razvoj i kreativni potencijal Labina. Kirsić kroz niz detalja, anegdota i osobnih iskustava podsjeća na ljude i događaje koje službena lokalna politika često prešućuje, otvarajući teme o kojima se u Labinu godinama govori samo potiho.
Njegova objava izazvala je veliku pažnju upravo zato što bez uljepšavanja progovara o naslijeđu prošlosti koje, prema njegovu mišljenju, i danas snažno utječe na svakodnevni život grada:
U Labinu TITO i labinska bagra na vlasti..??
U kontekstu ove biste Tita u Labinu može se napisati cijela povijest labinske bagre na vlasti, koja je uvek bila osnovni centar moći u Labinu i u kontinuitetu radi štetu – totalno uništava lokalni prostor. To labinsko svojevrsno prokletstvo izlazi iz nekadašnjeg labinskog jednoumnog komiteta komunista, koje je sve lokalno redovito kadroviralo, na principima poslušnosti, političkog – partijskog i svakog drugog rodbinskog nepotizma, laži i korupcije.
Onda je došao isti takakv jednopartijski – jednouman IDS i kontinuitet tog sranja u Labinu traje do danas, uvjek na istim principima ljudske gluposti, laži, kriminala i korupcije. Nikada Labin nije imao bilo kakve gospodarske strategije, bilo kakve strategije razvoja lokalnog javnog prostora već sve što se događalo i se događa u Labinu je stvar stihije, nekakve slučajne anarhije.
U Labinu je to isto kao kada je tamo negdje nekakav kontejner za smeće ili neki divlji deponij pa tako u taj kontejner ili na taj divlji deponij svatko baca što stigne, to je tako jednostavno smeće, u javnom prostoru je to kontekst „ljudskog civilizacijskog otpada“.
Za bistu Tita u Labinu, na lokaciji pored kolodvora, zaslužan je jedan čovjek, zvao se Ruđero Faraguna, bio je pukovnik u JNA, jedan od „pregovararača“ u vezi poratnih događaja slobodne teritorije Trsta“, to je zato jer je čovjek znao talijanski, živo je u Rapcu, gdje je imao kuću, oko kuće je uzgajao mandarine i bio je lokalno najviše poznat po tome da se redovito vozio naokolo u dva mercedesa SNB boje, od kojih je jedan bio raritet iz 1956. godine.
U tom mercedesu se Ruđero nekada vozio na službene državne sastanke u Trst a poslije ga je „otkupio“ i uzeo ga sebi doma. Taj mercedes je još i danas ovdje lokalno u jednoj garaži „pospremljen za bolja vremena“ i naravno kao takav nikada u Labinu valoriziran. U tom mercedesu se Ruđero vozio samo preko ljeta i onda kada nije padala kiša, inače se vozio u svom drugom mercedesu.
Poštovana gospođa supruga od Ruđera i moja majka radile su zajedno u jednoj kancelariji „HP Rabac“, bile su prijeteljice sve do smrti, redovito su se družile i tako se cijela moja obitelj redovito družila s Ruđerom, zbog toga sam bio redovito uz prilici voziti se s Ruđerom u tom njegovom starom mercedesu, jednostavno bi došao do mene s mercedesom, sjeli bi u auto i đirivali bi naokolo, potom parkirali auto na placi u starom gradu, u „velo kafe“ pili kavu a Ruđero bi uživao gledati kako ljudi dolaze razgledati njegov mercedes, pa bi on s njima ćakulao. Tako je to bilo.
Naravno Ruđero je bio totalni iskreni „titoist“ za svih njegovih dana na ovome svijetu, vjerovatno je takav i na onom drugom svijetu, možda se danas tamo druži s Brozom..?? On je sebi dao u zadatak da tu bistu Tita instalira u javni prosotur u Labinu a bistu Tita napravio je labinski genijalac Mate Čvrljak.
Čini mi se, nisam posve siguran da je bista bila naručena – napravljena za plomiske termoelektrane, kada se raspala YU od tamo je maknuta i bila pohranjena u labinskom gradskom muzeju. Inače o tim bistama Tita Mate Čvrljak je imao pravu priču, kako je to funkciniralo u praksi, on je u Zagrebu svojevremeno malo duže studirao, naravno živjelo se i družilo se naokolo s ljudima, po ugostiteljskim objektima i kada je nestalo novca onda se napravi bista Tita i krene se to nuditi po „socojalističkim gospodarskim subjektima“ i sada neka se u to vrijeme nađe netko tko neće kupiti bistu Tita…??
Nacionalnoplus