Hrvatska politička scena, barem onaj njezin dio koji se aktivno prelijeva na društvene mreže, ponovno svjedoči dubokim podjelama koje ne jenjavaju ni desetljećima nakon završetka Domovinskog rata.
U glavnoj ulozi još se jednom našla saborska zastupnica Dalija Orešković, čije su objave i interakcije s građanima postale svojevrsni lakmus papir za mjerenje ideološke temperature u državi.
Njezina retorika, koja se često fokusira na ono što naziva “proustaškom i fašističkom Hrvatskom”, izaziva burne reakcije, ali najnoviji val kritika dosegnuo je vrhunac nakon niza kontroverznih poteza i odgovora koji su mnoge ostavili u nevjerici.
Sve je započelo skandalom oko njezina “lajka” na objavu u kojoj se Jean-Michel Nicolier, francuski dragovoljac i simbol obrane Vukovara, naziva plaćenikom. Ta je gesta dobila na težini jer se dogodila u trenutku kada su, nakon desetljeća potrage, 2025. godine konačno pronađeni njegovi posmrtni ostaci.
Dok je HDZ-ov zastupnik Ante Deur iz saborskih klupa poručivao kako je takvo ponašanje sramotno i prožeto mržnjom prema onima koji su stvorili državu, Orešković se branila tvrdnjom da je njezin “lajk” bio usmjeren na sasvim drugi dio komentara te da je samo željela autoru dati do znanja da ga je pročitala.
Ipak, javnost joj nije ostala dužna, optužujući je za nedostatak pijeteta prema obitelji koja je tek nedavno pronašla mir.
Međutim, zastupnica tu nije stala. U svojim kasnijim objavama oštro se obrušila na HDZ, optužujući vladajuću stranku da se oblači u “fašistički kaput” i da namjerno ne vidi insignije koje ona smatra nedopustivima.
Za nju je Marko Perković Thompson propaganda fašizma, a svaki spomen pozdrava “Za dom spremni” vidi kao napad na antifašističke temelje države.
Paradoksalno, dok neumorno analizira svaku pojavu koju kleveta kao ustaštvo, kritičari primjećuju njezinu znakovitu šutnju na “četnikovanje” i provokacije koje dolaze izvan granica Hrvatske. Posebno joj se zamjera što nije reagirala na istupe banjolučkog gradonačelnika Draška Stanivukovića, koji je tijekom posjeta Hrvatskoj otvoreno svojatao njezine teritorije.
Najveća se polemika ipak razvila oko njezina odgovora na naizgled jednostavno pitanje jednog pratitelja o tome tko je zapravo pucao na hrvatske gradove.
Kada ju je korisnik podsjetio da su to činile kokarda i zvijezda, Orešković je kratko odgovorila da je on to “krivo interpretirao”.
Taj je odgovor bio okidač za lavinu komentara u kojima su je građani optužili za gubitak dodira sa stvarnošću i povijesnim činjenicama. Dok je ona naknadno pojašnjavala da se njezina potvrda odnosila na napad na Hrvatsku, a kritika na interpretaciju njezine objave, njezini su sugovornici to doživjeli kao izbjegavanje jasne osude agresora s tim simbolima.
Komunikacija je u jednom trenutku prešla i granicu osnovne pristojnosti.
Na optužbe da je njezina razina postojanja svedena na mržnju i vrijeđanje, Orešković je uzvratila tvrdnjom da se njezini kritičari na njezin “nivo” ne bi mogli popeti ni da se “u svetoj vodici ispirete do sudnjeg dana”.
Ovakav rječnik, neuobičajen za osobu koja bi trebala predstavljati sve građane u parlamentu, samo je dodatno produbio jaz.
Građani su joj u komentarima poručili kako nikada neće uspjeti zabraniti HOS-ove oznake te da bi se trebala prestati baviti etiketiranjem ljudi koji slušaju određenu glazbu i okrenuti se temama koje donose boljitak onima iz čijih se džepova isplaćuje njezina plaća.
Na pitanje zašto ignorira ideologiju gradonačelnika Banje Luke, zastupnica je, barem ovaj put, ostala bez odgovora.