Pitanje nacionalne prehrambene sigurnosti ponovno je dospjelo u fokus javnosti nakon oštrih istupa u Hrvatskom saboru. Izjava bivšeg ministra financija Borisa Lalovca o tome kako Hrvati jedu “uvezeni i podgrijani kruh iz Poljske” otvorila je Pandorinu kutiju domaće poljoprivrede. Tragom tih navoda, istražili smo kakva je doista struktura ponude u vodećim trgovačkim lancima te što o svemu kažu brojke strukovnih udruženja.
Trgovci se kunu u domaće, ali…
Iako podaci o uvozu govore jedno, odgovori koje smo dobili od ključnih igrača na tržištu sugeriraju da se trude zadržati “hrvatski predznak” na policama s kruhom. Ipak, đavao je u detaljima – točnije, u razlici između svježeg i “dopečenog” asortimana.
Konzum i KTC prednjače u oslanjanju na lokalne snage. Iz Konzuma ističu suradnju s gotovo stotinu domaćih dobavljača, dok iz križevačkog KTC-a jasno poručuju: “Vlastiti uvoz kruha nemamo niti smo ga ikada imali.”
Kaufland nudi transparentnu, ali mješovitu sliku: od 27 dobavljača, 14 je domaćih, a 13 inozemnih. Zanimljivo je da gotovo 42 % njihovih artikala čine hrvatski proizvodi, dok se ostatak, posebno u segmentu predpečenih proizvoda, oslanja na europske gigante poput njemačkog Bonbacka ili belgijskog La Lorrainea.
Lidl i Studenac također naglašavaju visoke postotke suradnje s domaćim pekarima (Studenac čak 85 %), no priznaju da je segment smrznutih proizvoda, koji se peku u samim trgovinama, nezaobilazan dio poslovanja.
Porazna statistika: Uvoz skočio za 130 % u desetljeću
Unatoč optimizmu trgovaca, podaci Žitozajednice otkrivaju surovu realnost hrvatskog gospodarstva nakon ulaska u EU. Direktorica udruženja Nada Barišić iznosi brojke koje bi trebale zabrinuti svakog tko zagovara gospodarsku samodostatnost.
“Od ulaska u EU, uvoz pekarskih proizvoda neprestano raste. Godine 2014. uvezli smo 49.000 tona, a procjene za 2024. govore o nevjerojatnih 115.700 tona“, upozorava Barišić.
Hrvatska je lani u prvih 11 mjeseci uvezla pekarskih proizvoda u vrijednosti od 365,1 milijun eura, dok je izvoz bio značajno manji – 225 milijuna eura. Deficit od preko 140 milijuna eura jasno pokazuje da domaća polja i pekare gube bitku s jeftinijom, masovnom proizvodnjom iz Poljske i Njemačke.
Politička dijagnoza i tržišna stvarnost
Lalovčeva opaska o “podgrijavanju” nije tek politički spin, već opis tehnološkog procesa koji dominira modernom trgovinom. Iako trgovački lanci surađuju s velikim domaćim imenima poput Mlinara, Klare ili Pan-Peka, činjenica je da Hrvatska, kao zemlja s golemim poljoprivrednim potencijalom, dopušta da joj kruh – osnovna životna namirnica – ovisi o stranim logističkim lancima.
Pitanje koje ostaje otvoreno nije samo “čiji je kruh”, već zašto je hrvatska pšenica postala manje konkurentna od poljske na vlastitom terenu? Dok se odgovori čekaju, kupcima preostaje samo da pažljivije čitaju deklaracije na dnu polica s “mirisnim, svježe pečenim” pecivima.
Nacionalnoplus