Nakon monstruoznog ubojstva 19-godišnjeg mladića u Drnišu, cijela Hrvatska ostala je u šoku i nevjerici. Dok obitelj, prijatelji i građani tuguju zbog prerano ugašenog života jednog maturanta, dio javnog prostora pretvorio se u mjesto političkih obračuna, optužbi i dubokih društvenih podjela.
Posebnu buru izazvala je objava novinara Zoran Šprajc na društvenoj mreži Facebook, u kojoj je napisao:
„Nego kako su Drnišani godinama živjeli u strahu a institucije eto nisu radile svoj posao, nije li to bila sjajna prilika da ove braniteljske udruge koje se okupljaju pred vratima kulturnih festivala, pisaca i novinara, u svom pravedničkom pohodu pokucaju i na vrata Kristijana Aleksića.“
Ovakva objava izazvala je snažne reakcije dijela javnosti koji smatra da je tragedija jednog mladića iskorištena za obračun s braniteljima i braniteljskim udrugama, iako oni s konkretnim zločinom nemaju nikakve veze.
Mnogi su se zapitali je li u trenucima nacionalne tuge bilo potrebno dodatno raspirivati podjele i prozivati čitavu jednu populaciju ljudi.
Nakon toga uslijedila je i službena potvrda da je putem MUP-ove aplikacije podnesena prijava protiv Zorana Šprajca zbog sporne objave. Prema navodima podnositelja, prijava je zaprimljena i označena kao prihvaćena, zbog čega sada slijedi daljnje postupanje nadležnih institucija.
U prijavi se, kako se navodi, spominje sumnja na moguće javno poticanje na nasilje i mržnju iz članka 325. Kaznenog zakona Republike Hrvatske, ali i moguće narušavanje javnog reda i mira.
Podnositelji smatraju da je objava bila usmjerena prema izazivanju netrpeljivosti prema braniteljskoj populaciji te da je dodatno povrijedila obitelj ubijenog mladića u trenucima njihove najveće boli.
Bez obzira na različite političke i društvene stavove, ostaje ozbiljno pitanje granica javne riječi i odgovornosti koju nose osobe s velikim medijskim utjecajem. Kritika institucija i društvenih pojava legitimna je u demokratskom društvu, no tragedije koje potresu cijelu državu traže minimum pijeteta, suzdržanosti i ljudskosti.
Jer gdje zapravo prestaje novinarstvo, a gdje ostaje čovjek?
Može li jedan novinar otići toliko duboko ispod svakog ljudskog i humanog osjećaja da u trenutku kada jedna obitelj oplakuje svoje dijete koristi tragediju za ideološke obračune i društvene podjele? Je li javna riječ izgubila granicu između komentara i moralne odgovornosti?
O tome će svoj sud možda dati institucije. Ali svoj sud već je dala i javnost — zgrožena činjenicom da se u najtežim trenucima za jednu obitelj tragedija pretvara u poligon za prozivanja, etiketiranja i nove sukobe među ljudima.
Nacionalnoplus