Dok banjalučki gradonačelnik Draško Stanivuković pokušava od obične policijske procedure na hrvatskoj granici napraviti novi „nacionalni skandal” i „napad na srpstvo”, stvarnost ga je demantirala brže nego što je uspio objaviti patetični video na društvenim mrežama. Pokušaj da svoje nepoštivanje zakona i opiranje graničnoj kontroli zamota u celofan vjerske i nacionalne diskriminacije, neslavno je propao – i to najviše zahvaljujući oštrim reakcijama samih Srba i neovisnih novinara koji su prozreli njegovu jeftinu predstavu.
Red, rad i disciplina – zakoni EU vrijede za sve, pa i za Draška
Podsjetimo, Stanivuković je proveo noć na granici Hrvatske i BiH jer graničnim policajcima nije dopustio redovnu kontrolu. Umjesto da kao izabrani dužnosnik pokaže primjer poštivanja institucija susjedne države, on je izabrao kukanje. No, granica Hrvatske je granica Europske unije, a tamo pravila ne poznaju „političke zvijezde” u usponu. Njegov narativ o „velikosrpskom žalovanju” za propalim tvorevinama poput RSK, koji je nedavno prosipao u Gračacu, očito mu nije pomogao u trenutku kada je trebao pokazati osnovnu kulturu i otvoriti prtljažnik.
Boris Mišević: „Frende, pokaži malo poštovanja, ovo je Hrvatska”
Među prvima koji mu je očitao bukvicu bio je poznati hrvatski novinar beogradskih korijena, Boris Mišević. Jasno mu je poručio da glumljenje žrtve izgleda komično:
„Frende, nema to veze s tim što si Srbin. I ja sam, pa nemam problema. Da ja dođem u Banja Luku, ispoštovao bih tebe kao gradonačelnika. To ti se zove milo za drago. Da si bio pristojan i poštovao RH, sve bi bilo u redu. Korektnost je ključ, a ne nabrijavanje. Ovo je ipak Hrvatska, show some respect!” – poručio je Mišević.
Dragan Bursać: „Ti si samo razmaženo derište željne pažnje”
Ipak, najteži udarac Stanivukoviću zadao je Dragan Bursać, britki kolumnist iz samog srca Republike Srpske. On je u svojoj kolumni doslovno „demolirao” banjalučkog gradonačelnika, nazivajući stvari pravim imenom.
Nema teorije zavjere: Bursać ističe da je odbijanje kontrole na granici točka na kojoj svaka priča o diskriminaciji prestaje.
Pitanje za Draška: Kako tisuće drugih Srba svakodnevno prelaze granicu bez ijednog incidenta? Jesu li oni „manje Srbi” ili su jednostavno civilizirani ljudi koji poštuju proceduru?
Dijagnoza: Bursać zaključuje da Stanivuković nije žrtva sustava, već „bahato, razmaženo derište” koje u izbornoj godini pokušava sakupiti poene na najnižim strastima.
Jeftini PR ne prolazi na granici
Stanivukovićev pokušaj da od sebe napravi mučenika pravoslavlja samo zato što je morao proći kroz carinjenje, doživio je fijasko. Javnost s obje strane granice prepoznala je opasni populizam čovjeka koji bi htio biti iznad zakona, a kad mu se stane na kraj, sakrije se iza nacionalne zastave.
Hrvatska policija radila je svoj posao, a Draško je dobio lekciju koju će, nadajmo se, zapamtiti do idućeg putovanja: pristojnost i poštivanje države u koju ulaziš nisu opcija, nego obveza.
Nacionalnoplus