Nova granica preživljavanja: 752 eura
Dosadašnja granica od 617 eura za samca otišla je u povijest. Nova letvica postavljena je na 752 eura mjesečno. Sve ispod toga, službeno je – siromaštvo.
Međutim, ovdje matematika prestaje biti suha statistika i postaje egzistencijalna drama. Prosječna mirovina za 1,2 milijuna hrvatskih umirovljenika iznosi tek 645 eura. Dakle, prosječan hrvatski umirovljenik, čovjek koji je cijeli život izdvajao u sustav, danas prema službenim kriterijima – ne doseže ni prag siromaštva.
Usklađivanje koje to nije
Najavljeno povećanje mirovina od 2,68 posto, nakon usklađivanja s rastom inflacije i plaća, zvuči gotovo kao uvreda za one koji svakodnevno važu hoće li platiti lijekove ili režije. Lazar Grujić, predsjednik Stranke umirovljenika, opravdano upozorava: ovakav “rast” ne rješava ništa. Stotine tisuća ljudi ostaju zarobljene u zoni rizika, dok se jaz između radno aktivnog stanovništva i onih u zasluženoj mirovini samo produbljuje.
Mirovina danas čini tek 42,7 posto prosječne plaće. To nije samo ekonomsko pitanje, to je pitanje nacionalnog dostojanstva i odnosa države prema generaciji koja je stvarala ovu zemlju.
Ključne brojke “preživljavanja”:
752 eura: Novi mjesečni prag siromaštva za samca.
18.972 eura: Godišnji prag za četveročlanu obitelj.
36,3 posto: Udio umirovljenika koji žive ispod praga (svaki treći!).
43,1 posto: Građana koji “spajaju kraj s krajem” uz stalne poteškoće.
Rad do groba kao jedini izlaz?
Zanimljiv je, ali i porazan podatak da je stopu siromaštva donekle ublažio – rad iz mirovine. Oko 40.000 umirovljenika prošle je godine bilo prisiljeno ponovno ući na tržište rada kako bi si osigurali osnovnu egzistenciju. Činjenica da se mirovina više ne smatra krajem radnog vijeka, već tek “bazom” koju treba dopuniti radom u trgovini ili zaštitarskoj službi, jasan je alarm za sustav.
Gdje je strategija?
Dok ministar Alen Ružić prima pozive da hitno predstavi strategiju za suzbijanje siromaštva, podaci o materijalnoj deprivaciji opominju: oko 5 posto naših sugrađana ne može si priuštiti adekvatno grijanje ili redovit obrok.
Hrvatska se možda na papiru približava europskim prosjecima po Ginijevom koeficijentu nejednakosti, ali papir trpi sve. Realnost je takva da tek 1,5 posto stanovnika živi bez financijskih briga. Za sve ostale, svaki novi skok cijena znači korak dublje u zonu “alarmantnog”.
Vrijeme je da se prestanemo tješiti blagim padovima postotaka i suočimo s činjenicom: 752 eura nisu luksuz, nego minimum dostojanstva koji je mnogima u Hrvatskoj i dalje nedostižan.
Nacionalnoplus