KRVAVI USKRS KOJI ŽIVI VJEČNO: Plitvice se naklonile žrtvi Josipa Jovića

Pod krošnjama ličkih šuma, tamo gdje se priroda susreće s najdubljom poviješću našeg naroda, danas je ponovno tišina bila glasnija od svake riječi. Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća kod spomen-obilježja Josipu Joviću, obilježena je 35. obljetnica akcije “Plitvice”, sjećanje na dan koji je u kolektivnu svijest hrvatskog naroda uklesan kao Krvavi Uskrs.

Tog 31. ožujka 1991. godine, dok je svijet slavio blagdan uskrsnuća i nade, mlada hrvatska država suočila se s brutalnim napadom na svoj opstanak. Danas, tri i pol desetljeća kasnije, na istom mjestu okupila se obitelj Jović, suborci, branitelji, predstavnici udruga proizašlih iz Domovinskog rata te najviši državni dužnosnici – potpredsjednici Vlade Davor Božinović i Tomo Medved, kako bi još jednom odali počast prvoj žrtvi, mladiću iz Aržana koji je svoje 22 godine ugradio u temelje naše slobode.

Pobjeda nad tamom pobune

Sve je počelo u ožujku te sudbonosne godine, kada su srpski ekstremisti, nošeni idejom o tzv. SAO Krajini, pokušali oteti dragulj naše domovine – Nacionalni park Plitvička jezera. Blokade cesta, “miting istine” koji je sijao mržnju i protjerivanje nesrpskog stanovništva bili su jasni znakovi nadolazeće agresije.

No, odgovor je bio odlučan. Po nalogu prvog hrvatskog predsjednika, dr. Franje Tuđmana, u noći na 31. ožujka krenuli su oni najhrabriji – pripadnici ATJ Lučko i Jedinice za posebne namjene Rakitje, legendarni “Tigrovi”. Njihova misija bila je jasna: vratiti ustavnopravni poredak i pokazati da se Hrvatska neće slomiti pod pritiskom balvan-revolucije.

Josip Jović – simbol generacije koja nije uzmicala

U maglovito uskrsno jutro, dok su meci parali zrak, Josip Jović, dragovoljac i domoljub, postao je simbolom hrvatskog otpora. Njegova pogibija i ranjavanje još devetorice suboraca postali su zavjet koji je vodio hrvatske branitelje sve do konačne pobjede u “Oluji”.

U sklopu današnjeg programa, posebno emotivan trenutak bio je uručivanje amblema Specijalne policije novim pripadnicima ATJ Lučko. Gledajući mlada lica koja danas s ponosom nose te oznake, postalo je jasno da žrtva Josipa Jovića nije bila uzaludna.

“Prisjećajući se Josipa Jovića te svih poginulih redarstvenika i hrvatskih branitelja, s ponosom čuvamo uspomenu na njihovu žrtvu i prenosimo istinu budućim naraštajima. Naši redarstvenici, svi hrvatski branitelji – zaslužuju naše najdublje poštovanje i vječnu zahvalnost, a žrtva koju su podnijeli obvezuje nas zauvijek”, poruka je MUP-a koja je danas odjeknula Plitvicama.

Zavjet koji ne blijedi

Trideset i pet godina kasnije, Plitvice nisu samo mjesto prirodne ljepote, već i svetište hrvatske slobode. Dok su se svijeće polako gasile na vjetru, ostao je osjećaj ponosa i duboke odgovornosti. Povijest se piše krvlju heroja, a na nama je da tu povijest čuvamo od zaborava, čista srca i uzdignuta čela, baš onako kako je Josip Jović te 1991. godine krenuo u svoju posljednju bitku za Hrvatsku.

Neka mu je vječna slava i hvala!

 

Nacionalnoplus

Podijeli objavu