Pitanje ratne odštete koju bi Srbija trebala isplatiti Hrvatskoj godinama je jedna od najosjetljivijih tema, a danas, dok su odnosi dviju zemalja na povijesno niskim razinama, čini se daljom nego ikad. Dok Aleksandar Vučić provocira najavama o hipersoničnim raketama koje podrugljivo naziva „zagrepčankama“ i poručuje da je srpska vojska spremna na svako „iznenađenje“, hrvatska javnost kao da se polako miri s poraznom činjenicom – naplate duga vjerojatno nikada neće biti.
Kreatori „Velike Srbije“ očito su igrali perfidnu igru. Ideolog Mihajlo Marković svojevremeno je jasno poručio da se ne smije inzistirati na velikosrpstvu, već na „krnjoj Jugoslaviji“, kako bi Srbija sutra oprala ruke od odgovornosti za rat i izbjegla plaćanje astronomskih odšteta. I dok Beograd mudro šuti, Zagreb, čini se, pati od kroničnog nedostatka političke volje.
Hebrang: „Nemamo ni stručnu skupinu, a kamoli zahtjev!“
Prof. dr. sc. Andrija Hebrang, jedan od najglasnijih zagovaratelja obeštećenja, na spomen ove teme samo se sarkastično smiješi. Sudjelovao je u izračunima, pisao zahtjeve, ali pomaka nema.
„Najprije treba imenovati stručnu skupinu koja će po međunarodnim kriterijima izračunati štetu. Srbija je presudom u Haagu neosporno napala Hrvatsku, i to je temelj. Ali naša vlast kao da nema interesa za milijarde koje nam pripadaju“, ogorčen je Hebrang.
On pojašnjava da se šteta dijeli na direktnu (uništeni objekti) i indirektnu, koja je daleko pogubnija. Primjerice, pet godina „mrtvog“ turizma stvorilo je gubitke koji se osjećaju desetljećima, a stručnjaci bi tu štetu mogli precizno kvantificirati.
Praljkov „čavao u lijes“: Izračun koji bi Srbiju izbrisao s ekonomske karte
Hebrang otkriva strogo čuvanu tajnu – u Hrvatskoj je postojao samo jedan čovjek koji je okupio vrhunsku ekspertnu skupinu za ovo pitanje. Bio je to pokojni general Slobodan Praljak. On je prije dvadesetak godina angažirao stručnjake iz svih područja, uključujući i mlade ekonomiste koji su zbog straha od tadašnje „pomirbene politike“ zahtijevali anonimnost.
Rezultati Praljkove analize su zastrašujući za svakog srbijanskog ministra financija. Dok se u medijima barata brojkom od 43 milijarde eura, Praljkova skupina došla je do iznosa od nevjerojatnih:
Ovaj iznos, izračunat s projekcijama do 2015. godine, uključuje gubitak BDP-a, propale investicije, troškove zdravstva, zbrinjavanje izbjeglica i dugoročne isplate invalidnina.
„Brojka od 43 milijarde je smiješna. Pa samo pet godina izgubljenog turizma iznosi 50 milijardi eura! Prava šteta je višestruko veća“, ističe Hebrang.
Istina zgurana pod tepih zbog „mira u kući“
Unatoč preciznim brojkama, Praljkova studija nikada nije postala službeni dokument. Nijedan izdavač nije je htio objaviti, a država nije pokazala interes da je verificira kod europskih stručnjaka. Hebrang to uspoređuje s vlastitom sudbinom i knjigom o zločinima nad civilima koju je morao sam financirati jer mu niti jedna vlada, pa ni ona Sanaderova, nije dala zeleno svjetlo.
Čini se da je „pomirbena politika“ i želja za stišavanjem političkih bura s Beogradom bila važnija od povijesne pravde i naplate duga koji bi, da je ikada aktiviran, Srbiju doslovno bacio na prosjački štap. Dok dokazi skupljaju prašinu, Hrvatska nastavlja šutjeti o milijardama koje su joj krvlju i razaranjem otete.
Nacionalnoplus