Objava cjelovitog popisa od 1367 samostalnih umjetnika kojima država iz proračuna pokriva obvezne mirovinske i zdravstvene doprinose ponovno je opravdano užarila javni i politički prostor. Otvoreno je ključno pitanje: kako se i u čije ime troši javni novac? Riječ je o stručnjacima iz svih kulturnih sfera – od glumaca, književnika i dizajnera, pa sve do estradnih zvijezda s vrha top-lista. Za svakoga od njih Ministarstvo kulture i medija godišnje izdvoji oko 9.450 eura.
Ukupna brojka? Više od 12,9 milijuna eura godišnje iz džepova hrvatskih poreznih obveznika! Model koji je zamišljen kao potpora onima koji stvaraju u nesigurnim uvjetima pretvorio se u poligon za žestoke rasprave o pravednosti sustava.
Prošle godine pod povećalom javnosti našao se glazbenik Mile Kekin, što je otvorilo Pandorinu kutiju: trebaju li osobe s izuzetno visokim tržišnim prihodima uopće biti na teret države?
No, Kekin je tek vrh sante leda. Kako prenosi portal Teleskop, na tom popisu blistaju i mnoga druga javnosti itekako poznata i komercijalno uspješna imena: Danijela Martinović, Mladen Burnać, Dean Dvornik, Goran Bare, Davor Gobac, Alen Vitasović, Tomislav Bralić…
Pusta obećanja Banskih dvora: Godinu dana ‘hlađenja’ i nula zakonskih izmjena
Unatoč tome što je ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek još prošle godine pompozno najavljivala izmjene i uvođenje reda, novog zakona – pogađate – još uvijek nema. Sustav funkcionira po starom, tromom i nepravednom modelu. Na ovu inertnost vlasti žestoko je reagirala predsjednica HSP-a Marina Logarušić, koja i sama dolazi iz kulturnog sektora, pa problematiku poznaje iznutra.
“Trinaest milijuna razloga za pitanje koje Vlada uporno izbjegava. Prije više od godinu dana javnost je saznala da pojedini samostalni umjetnici s vrlo visokim prihodima i dalje imaju pravo da im država plaća mirovinske i zdravstvene doprinose. Uslijedile su rasprave, političke prepirke i najave promjena. Ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek tada je najavila novi zakon i jasnije kriterije. Godinu dana kasnije zakon nije donesen, a sustav funkcionira potpuno isto kao i prije”, jasna je i izravna Logarušić u svojoj objavi na Facebooku.
Problem je u nakaradno postavljenim pravilima igre. Prema trenutnom modelu, umjetnik mora zadovoljiti određene kriterije samo pri ulasku u sustav. Nakon što jednom uđe, vrata proračuna su mu otvorena, bez obzira na to što u međuvremenu na tržištu može ostvarivati astronomske prihode. Upravo je taj apsurd eskalirao u slučaju Mile Kekina, dokazujući da sustav hitno treba remont.
Dvostruka mjerila: Umjetnicima s desetnicima tisuća eura država oprašta, dok običnim građanima nameće nove namete
Logarušić s punim pravom otvara pitanje socijalne i moralne osjetljivosti ovog modela, povlačeći jasnu granicu između onih koji stvarno trebaju pomoć i onih koji profitiraju na račun radnog naroda.
“I sama dolazim iz svijeta kulture i vrlo dobro znam da umjetnički rad nije siguran, da prihodi variraju te da many umjetnici žive vrlo skromno. Međutim, potpora onima koji jedva spajaju kraj s krajem nije isto što i financiranje doprinosa osobama koje ostvaruju desetke ili stotine tisuća eura prihoda godišnje”, upozorava čelnica HSP-a.
Naglašava kako problem nije u samoj veličini ove proračunske stavke, već u duboko ukorijenjenoj neodgovornosti prema javnom novcu. Dok se narodu neprestano drže prodike o štednji, krizi i nužnosti zatezanja remena, za odabrane očito nema zime.
“Građanima se neprestano poručuje da novca nema dovoljno, da se mora štedjeti i da su nužna razna ograničenja. Mnogi su, htjeli to ili ne, poslani na svojevrsno ‘hlađenje’ kada su u pitanju plaće, a moglo bi se govoriti i o povećanju poreznog paušala te drugim financijskim opterećenjima”, oštro zaključuje Logarušić, postavljajući logično pitanje na koje javnost čeka odgovor:
Ako su jasniji kriteriji obećani prije više od godinu dana, zašto država uporno odbija provesti vlastita obećanja? Zašto se štednja i stroga pravila treniraju na običnim građanima, dok za proračunsku elitu zakoni i dalje ne vrijede?
Nacionalnoplus