U jeku rasprava o kriterijima prema kojima se odobravaju programi u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog, Robert Čulina uputio je otvoreno pismo ravnateljici Nini Čalopek. U pismu propituje odluku da se u Lisinskom održe koncerti partizanskih i revolucionarnih pjesama, dok je istodobno odbijen zahtjev za održavanje Komemorativne akademije posvećene žrtvama Bleiburške tragedije i Križnog puta. Posebno naglašava pitanje mogućih dvostrukih kriterija u radu dvorane te traži jasno obrazloženje programskih i etičkih načela prema kojima se donose takve odluke.

OTVORENO PISMO UPRAVI KONCERTNE DVORANE VATROSLAVA LISINSKOG

– poslano emailom –

Za Ninu Čalopek, ravnateljicu Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog

Poštovana gospođo Čalopek,

Obraćamo vam se ovim otvorenim pismom potaknuti dvama nedavnim događajima koji su u hrvatskoj javnosti s potpunim pravom otvorili ozbiljne sumnje u transparentnost, profesionalnost i nepristranost rada ustanove kojoj ste na čelu. Kao krovna i centralna kulturna institucija grada Zagreba koja se financira novcem svih poreznih obveznika, Lisinski bi trebao biti prostor otvoren za kulturu, sjećanje i pluralizam, a ne poligon za provođenje selektivne ideološke cenzure.

Povod za ovo pismo su dvije odluke koje stoje u potpunoj suprotnosti jedna s drugom. S jedne strane svjedočili smo odobravanju termina i ugošćivanju koncerata partizanskih i revolucionarnih pjesama poput onih pod nazivom „Po šumama i gorama“, gdje su se uz domaće repertoare potpuno slobodno izvodile i ruske partizanske te sovjetske borbene pjesme. Osim očitog političkog podteksta, iz neslužbenih snimaka s tog događaja dade se zaključiti kako se radilo o vrlo loše odrađenom programu, kako u scenskom tako i u glazbenom smislu. Dopuštanjem takve amaterske razine izvedbe svjesno ste i izravno srozali umjetnički ugled institucije koja bi trebala držati najviše estetske i profesionalne standarde.

S druge strane zahtjev Počasnog bleiburškog voda za iznajmljivanjem prostora radi održavanja tradicionalne Komemorativne akademije za žrtve Bleiburške tragedije i Križnog puta, što je događaj od iznimne povijesne težine za hrvatski narod, glatko je odbijen uz šturo administrativno obrazloženje kako se program ne uklapa u kalendarski segment.

Potaknuti ovakvim raspletom situacije javno vam kao odgovornoj osobi i ravnateljici ustanove postavljamo sljedeća pitanja.

Prvo, zbog čega u radu KD Lisinski vrijede očiti dvostruki kriteriji?

Kako je moguće da u kalendarskom i programskom smislu ima mjesta za manifestacije niske umjetničke vrijednosti koje estradiziraju i glorificiraju jugoslavenski, ali i ruski ili sovjetski revolucionarni pokret, dok istovremeno nema mjesta za dostojanstvenu i profesionalno režiranu komemoraciju stotina tisuća žrtava koje je taj isti totalitarni aparat masovno likvidirao u svibnju 1945. godine?

Drugo, ili možda imate jedan jedinstven, ali prešućen kriterij?

Je li stvarni razlog odbijanja komemoracije doista popunjen kalendar ili se radi o svjesnom i politički motiviranom ideološkom ključu kojim se selektivno odlučuje koje su povijesne istine i koje žrtve dobrodošle u javni prostor grada Zagreba, a koje nisu?

Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog nije privatno vlasništvo niti jedne političke stranke niti jedne ideološke klike, pa tako ni trenutne zagrebačke vlasti. Ona pripada svim građanima ove zemlje, uključujući i stotine tisuća onih koji i u umjetnosti i u povijesnom sjećanju traže dostojanstvo i izvrsnost.

Skrivanje iza birokratskih fraza o kalendarskim segmentima u trenutku kada javnost jasno vidi selektivnost u postupanju i estetski pad programa narušava ugled dvorane i srozava je na razinu političkog instrumenta.

Hrvatska javnost i obitelji žrtava zaslužuju jasan, nedvosmislen i iskren odgovor o tome koji su točno programski, estetski ili etički uvjeti pod kojima se u Lisinskom može komemorirati povijest te vrijede li ti uvjeti jednako za sve.

U Zagrebu, lipanj 2026.

Robert Čulina

Nacionalnopus