Odluka o onemogućavanju postavljanja izložbe fotografija “24 BACI” u Karlovcu, koja kroz umjetnički objektiv tematizira poljupce istospolnih parova, izazvala je oštru reakciju Ureda pravobraniteljice za ravnopravnost spolova.
Pravobraniteljica Višnja Ljubičić formalno je ovaj čin ocijenila lošom praksom, otvarajući time novu rundu rasprava o granicama umjetničke slobode, autonomiji lokalnih institucija, ali i širim društvenim implikacijama ovakvih administrativnih blokada.
Cijeli je slučaj dospio pod povećalo javnosti nakon institucionalne intervencije potaknute prijavom Udruge Karlovac Pride.
Prema službenim podacima, ova je organizacija mjesecima bezuspješno pokušavala pronaći adekvatan prostor za prezentaciju spomenutih fotografija unutar karlovačkih kulturnih i javnih ustanova. Ishod niza odbijenica rezultirao je izdavanjem službenih preporuka Ureda pravobraniteljice upućenih Gradu Karlovcu i tamošnjem Studentskom centru, u nastojanju da se preispitaju donesene odluke.
Institucionalni labirint odbijenica: Od crkvenih prostora do birokratske šutnje
Kronologija ovog slučaja, koju je iznio predsjednik Udruge Karlovac Pride Marko Capan, zorno prikazuje duboke institucionalne otpore na lokalnoj razini. Prva adresa na koju su se organizatori obratili bila je Galerija “ZILIK”.
Međutim, iz ove su ustanove, kojom upravlja Centar za pružanje usluga u zajednici “Vladimir Nazor”, dobili izravan odgovor kako slanje formalnog zahtjeva „nema smisla“. Ravnateljica Centra Nataša Horvat pojasnila je da je stvarni vlasnik prostora Franjevački samostan, te da franjevci u potpunosti određuju sadržaj koji se tamo izlaže.
Izjave čelnih ljudi Centra sugeriraju visoku razinu obazrivosti prema vjerskim institucijama kao ključnim suradnicima u zajednici. Naglašeno je kako se u spomenutom prostoru prioritet daje isključivo edukativnim, zdravstveno-preventivnim te konvencionalnim kulturno-umjetničkim sadržajima.
Time je jasno povučena granica između poželjnog društvenog angažmana i tema koje se, unutar tradicionalnog konteksta, smatraju kontroverznima ili neprikladnima za prostore u vlasništvu Crkve.
Nakon zatvorenih vrata crkvenih objekata, organizatori su rješenje pokušali pronaći unutar akademske zajednice, točnije u Galeriji Studentskog centra u Karlovcu. Iako je, prema navodima Capana, suradnja inicijalno bila načelno dogovorena, projekt je naposljetku odbijen od strane ravnatelja SC-a i Upravnog vijeća Veleučilišta u Karlovcu (VUKA), i to bez ikakvog službenog obrazloženja.
S druge strane, s Veleučilišta su ekspresno demantirali bilo kakvu izravnu umiješanost, tvrdeći da dekan i Upravno vijeće nikada nisu raspravljali o izložbi niti su zaprimili formalni dopis od strane pravobraniteljice.
Problem „prostorne cenzure“ i sigurnosni izgovori
Suočeni s odbijanjem unutar zatvorenih galerijskih sustava, Karlovac Pride je zatražio dopuštenje lokalnih vlasti za postavljanje izložbe na otvorenom prostoru – konkretno, na Šetalištu doktora Franje Tuđmana. Taj je zahtjev također glatko odbijen, što je u konačnici potaknulo Ured pravobraniteljice na uvođenje pojma „prostorna cenzura“.
Prema tumačenju pravobraniteljice Višnje Ljubičić, selektivno premještanje ili potpuno onemogućavanje vidljivosti ovakvih sadržaja na javnim površinama šalje neizravnu, ali jasnu poruku o neprimjerenosti tematike za opću populaciju.
Zanimljiv je i obrambeni mehanizam koji je upotrijebio Studentski centar Karlovac. U svom očitovanju prema Uredu pravobraniteljice, SC je odbio preporuku navodeći kako je „sigurnosni aspekt vrlo bitan prilikom odlučivanja o pojedinim aktivnostima“.
Ovakva argumentacija otvara opasan presedan: implicira li to da država i njezine institucije priznaju kapitulaciju pred potencijalnim nasiljem ili ekstremističkim reakcijama, umjesto da osiguraju provođenje Ustavom zajamčenih sloboda? Ako se izložbe zabranjuju preventivno zbog straha od incidenata, tada sigurnosna procjena postaje najmoćniji alat cenzure.
Grad Karlovac ponudio kompromis: Izložba može, ali iza zatvorenih vrata
Za razliku od Studentskog centra, Grad Karlovac je djelomično prihvatio preporuku pravobraniteljice, ali uz značajno ograničenje – izložba se može postaviti isključivo u zatvorenom prostoru.
Ovakav kompromisni model zapravo predstavlja pokušaj smirivanja strasti i izbjegavanja izravnih političkih konfrontacija na javnim šetnicama, no on ujedno potvrđuje tezu o svjesnom micanju „problematičnog“ sadržaja s očiju šire javnosti.
Ured pravobraniteljice zaključno je poručio kako ovakvo postupanje karlovačkih vlasti i institucija ne predstavlja primjer dobre prakse u odnosu prema LGBTIQ populaciji i organizacijama civilnog društva. Bez obzira na svjetonazorska neslaganja koja u hrvatskom društvu redovito prate ovakve teme, ovaj slučaj jasno pokazuje da administrativni labirinti i birokratski izgovori često služe kao najelegantnije sredstvo za micanje ideološki nepoželjnih tema iz javne sfere, ostavljajući iza sebe otvorena pitanja o stvarnoj razini tolerancije i demokratske zrelosti lokalnih zajednica.
Nacionalnoplus