Izricanje 15 godina zatvora četvorici hrvatskih civila pred sarajevskim vojnim sudištem potkraj kolovoza 1991. godine bio je tek očajnički i bezuspješan pokušaj jugoslavenskog vojnog aparata da slomi nesalomljivi otpor naroda Dalmacije.
Na današnji dan, 26. kolovoza 1991. godine, Vojni sud u Sarajevu izrekao je sramotnu i iznimno rigidnu presudu četvorici hrvatskih civila koji su sudjelovali u povijesnim, masovnim prosvjedima u Splitu. Osuđeni na ukupno 15 godina zatvora, Mato Sabljić, Ivan Begonja, Roland Zvonarić i Katuša Brnabić postali su žrtve montiranog procesa pod izravnim diktatom KOS-a i vojnog pravosuđa. Bio je to prozirni pokušaj vrha Jugoslavenske narodne armije da zastraši hrvatski narod i uguši sve glasniji bunt protiv otvorene agresije i terorizma u režiji Beograda.
Dan kada je ustala Dalmacija: Sto tisuća ljudi pred Banovinom
Čitava pravosudna lakrdija u Sarajevu bila je izravna posljedica dramatičnih događaja od 6. svibnja 1991., kada je Split postao poprište jednog od najmasovnijih narodnih ustanka. Prosvjed je prvotno organizirala Hrvatska udruga radničkih sindikata u Brodogradilištu Brodosplit, reagirajući na pozive hrvatskog vodstva na otpor, ali i kao direktni odgovor na krvave događaje – pokolj hrvatskih policajaca u Borovu Selu te mučku pogibiju mladog redarstvenika Franka Lisice.
Nepreglednoj koloni od oko 10 tisuća radnika Brodosplita, nakon radijskih poziva u pomoć, munjevito su se pridružile kolege iz ostalih splitskih tvornica te deseci tisuća domoljuba. Na ulicama Splita prostrujalo je blizu 100.000 ljudi koji su marširali s hrvatskim barjacima prema zgradi Banovine, tadašnjem sjedištu Zborno-pomorske oblasti JNA i Jugoslavenske ratne mornarice. Kako bi se onemogućila eventualna vojna intervencija s mora i napad ratnih brodova opremljenih vodenim topovima, hrabri pomorci i brodovi Jadrolinije potpuno su blokirali pristup splitskoj luci.
Okupljeni narod pred Banovinom ultimativno je zahtijevao deblokadu herojskog sela Kijevo, koje su u potpunom okruženju držale snage JNA pod zapovjedništvom ratnog zločinca Ratka Mladića i srpske paravojne postrojbe, presjekavši mještanima dostavu hrane i vode. Prosvjednici su tražili i trenutno povlačenje oklopnih transportera parkiranih ispred zgrade te podizanje hrvatskog barjaka. U silnom naboju i naguravanju s vojnicima, prosvjednici su uspjeli s jednog transportera demontirati strojnicu, dok je prosvjednik Ivica Balić, u trenucima nabijenim emocijama, na zgradu Banovine ponosno podigao hrvatsku zastavu uz intoniranje “Lijepe naše”.
Nažalost, u općem neredu i sukobu ispred zgrade, od odjeka pucnja tragično je stradao mladi ročni vojnik JNA Sašo Gešovski iz Makedonije.
KOS-ova režija u Sarajevu i tamnovanje u Foči
Iako je vojna mašinerija tu tragediju odmah pokušala iskoristiti za prljavu propagandu o navodnom “hrvatskom ekstremizmu”, vojni vrh predvođen pukovnikom Ljubišom Bearom, tadašnjim šefom sigurnosne službe JNA u Splitu, bez odlaganja je krenuo u represivni obračun. Mjesec dana nakon prosvjeda, 5. lipnja, uhićeni su Mato Sabljić, Ivan Begonja, Roland Zvonarić i Katuša Brnabić, koje su proglasili glavnim organizatorima narodnog bunta.
Zloglasni KOS i vojno pravosuđe namjerno su prebacili suđenje u Sarajevo kako bi izbjegli nove masovne demonstracije na splitskim ulicama te osigurali potpunu kontrolu nad ishodom postupka. Pred sud su izvedeni nektrivi civili koji su stali u obranu prava vlastitog naroda na opstojnost, a izrečena kazna od ukupno 15 godina zatvora imala je isključivo političku i zastrašujuću pozadinu. Osuđeni hrvatski domoljubi prebačeni su potom na odsluživanje kazne u zatvor u Foči, gdje su proživljavali teške dane sve do 25. studenog 1991. godine, kada su napokon pušteni na slobodu u sklopu razmjene ratnih zarobljenika.
Slom beogradske diktature na hrvatskom Jadranu
Pokušaj demonstracije sile i rigidna presuda potkraj kolovoza 1991. postigli su potpuno suprotan učinak od onoga koji je JNA priželjkivala. Umjesto širenja straha i defetizma, montirani sarajevski proces dodatno je homogenizirao hrvatski narod u Dalmaciji te dao snažan zamah ubrzanim priprema za obranu od agresije.
JNA je nakon svibanjskih događaja podigla borbenu spremnost svojih garnizona i započela s povlačenjem dijela tehnike iz Splita prema unutrašnjosti, no siloviti bunt naroda pred Banovinom bio je nepogrešiv znak da ta okupatorska vojska nema više nikakvu budućnost na hrvatskoj obali. Samo nekoliko mjeseci kasnije, početkom siječnja 1992. godine, agresorska armija bila je prisiljena trajno napustiti Split, a sramotne presude sarajevskog Vojnog suda ostale su u povijesti zapamćene tek kao bezvrijedan dokument jednog propalog, represivnog režima.
Nacionalnoplus