Kumrovec je danas još jednom postao mjesto bizarne manifestacije u kojoj se, pod krinkom slavljenja „mladosti i radosti“, na velika vrata pokušava rehabilitirati jugoslavenski komunistički režim.
Dok se Europom i modernim demokratskim svijetom glasno osuđuju svi totalitarni sustavi 20. stoljeća, u rodnom mjestu jugoslavenskog diktatora tisuće hodočasnika, opremljenih pionirskim maramama, petokrakama i štafetama, evociraju uspomene na državu koja je počivala na progonima, Golom otoku i ukidanju temeljnih ljudskih sloboda.
Umjesto civiliziranog pogleda prema budućnosti, Zagorjem su ponovno lutale aveti prošlosti, podsjećajući javnost na to koliko je dubok žal za propalim jednoumljem među određenim strukturama našeg društva.
Mesićevo pranje povijesti: Bivši predsjednik sipa žuč i optužuje hrvatsko školstvo
Posebno mučnu i agresivnu notu ovom balu vampira dao je bivši predsjednik Republike Hrvatske u dva mandata, Stjepan Mesić. Čovjek koji je tijekom svoje političke karijere mijenjao kapute brže od godišnjih doba, iskoristio je kumrovečku govornicu za izlijevanje žuči po modernoj Hrvatskoj, njezinim institucijama i mladim generacijama.
U svom prepoznatljivom, ciničnom stilu, Mesić se obrušio na hrvatski obrazovni sustav, izravno ga optuživši za „plasiranje neistina“. Za čovjeka koji je devedesetih pjevao jedne pjesme, a danas u Kumrovcu drži prodike o moralu, očito je problematično što hrvatska djeca u školama uče povijesnu istinu – istinu o komunističkim zločinima, o agresiji na Hrvatsku i o tome da je moderna hrvatska država stvorena u obrambenom Domovinskom ratu, a ne na temeljima avnojskih diktata.
Mesićevo zgražanje nad mladima koji ne prihvaćaju njegove dogme zapravo je zakašnjeli krik čuvara revolucije koji ne može prežaliti što verbalni delikt i partijska stega više ne kroje svijest naroda. Njegov pokušaj da svaku kritiku titoizma podvede pod neznanje ili opravdavanje fašizma jeftin je i opasan politički spin, osmišljen kako bi se začepila usta svima koji odbijaju slaviti kult ličnosti i totalitarno nasljeđe.
Falsificiranje činjenica s lokalne i veteranske razine
Ni ostatak govornika nije zaostajao u pokušajima prepravljanja povijesti. Krapinsko-zagorski župan Željko Kolar otišao je toliko daleko da je Tita proglasio zaslužnim za današnje granice Hrvatske, namjerno zaboravljajući da su te granice obranjene i potvrđene isključivo krvlju hrvatskih branitelja u Domovinskom ratu, nasuprot onoj istoj vojsci koja je s petokrakom na čelu rušila Vukovar i Dubrovnik. Kolarova poruka neistomišljenicima da „ostanu negdje drugdje“ zorno prikazuje prividnu demokratičnost i inkluzivnost koju ova politička garnitura promovira.
Predsjednik SABARH-a Franjo Habulin i bivši čelnik Saveza društava „Josip Broz Tito“ Jovan Vejnović utopili su se u patetičnoj nostalgiji, glorificirajući takozvano samoupravljanje i Ustav iz 1974. godine, prikazujući diktaturu kao vrhunac svjetske demokracije. Njihove teze o „bratstvu i jedinstvu“ i naprednom sustavu u kojem se radnicima navodno dalo upravljanje, zvuče tragikomično s obzirom na to da je taj ekonomski i politički eksperiment završio u potpunom bankrotu, nestašicama obroka i, na koncu, u krvavom ratu.
Kulisa za jeftini politički poen
I dok se u pozadini svega vrtio bizarni folklor, upotpunjen ikonografijom propale države i nastupom estradnih zabavljača poput Šajete, iza kulisa Kumrovca ostaje gorak okus. Prisutnost europarlamentaraca poput Marka Vešligaja i predstavnika SDP-ovih savjeta jasno pokazuje da ova manifestacija nije tek neobavezno druženje jugonostalgičara, već svjesna politička platforma za održavanje aveti prošlosti na životu.
Slavljenje Dana mladosti u 2026. godini nije ništa drugo doli žal za vremenima neslobode, zapakiran u celofan zabave i pjesme. Hrvatska je svoju slobodu skupo platila da bi danas, u srcu Hrvatskog zagorja, šutke promatrala rehabilitaciju režima koji je tu istu slobodu desetljećima gušio.
Nacionalnoplus