U tišini Borova, gdje svaka stopa zemlje pamti krv hrvatskih redarstvenika, obilježava se 35. obljetnica jednog od najtežih zločina s početka Domovinskog rata. No ova obljetnica, kako poručuje Stipe Milinarić Ćipe, nije samo još jedno okupljanje u tuzi i molitvi – ona nosi dublju, snažniju poruku.
Ovo je, kaže, prvi put da se sjećanje odvija bez poniženja.
Obilježavamo 35. obljetnicu masakra nad 12 hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu. Tamo gdje hrvatska policija mora danonoćno paziti da ne dođe do oskvrnuća uspomene na njihove pokojne kolege, hrvatske redarstvenike, polažemo vijence i palimo svijeće herojima.
Iste suze, ista bol – ali drugačiji osjećaj
Svi koji danas dolaze u Borovo Selo već su puno puta bili. Iste oči svake godine puste suzu, iste se ruke sklapaju u molitvu. Samo je godina i bora sve više.
Ali ova je godina posebna. Ova obljetnica bit će zapamćena. U mome sjećanju, ne kao 35., nego kao – PRVA.
“Prva bez simbola koji su vrijeđali žrtvu”
Prva bez mauzoleja Šoškočaninu.
Prva bez spomenika koji slavi egzekutora naših redarstvenika, a oslobođenu hrvatsku zemlju proglašava tuđom.
Prva koja ne vrijeđa dostojanstvo članova obitelji 12 redarstvenika i svih hrvatskih branitelja.
Godinama se, kako ističe, na ovom mjestu odavala počast herojima, dok je svega nekoliko stotina metara dalje stajao podsjetnik na poraženu ideologiju koja je slavila njihove ubojice.
Jedan dan za istinu – ostatak godine za poniženje
Svake godine, mi smo na ovome mjestu odavali poštovanje svojim herojima. Ali nekoliko stotina metara dalje, na groblju, stajao je trajni podsjetnik na to da je naš ovaj jedan dan u godini, a ostatak godine pripada štovateljima egzekutora i poražene velikosrpske ideje.
Da smo mi tu prolazni, a oni trajni. Da mi svojom istinom, svojim sjećanjem i svojom pobjedom samo malo remetimo njihove ideje i planove.
Na jedan dan.
“Od ove godine – sve je drukčije”
Ali od ove godine, otkad mauzoleja Šoškočaninu više nema da se ruga našoj pobjedi, žrtvi, pravdi i istini, sve je drukčije.
Oni kojima smo smetnja samo jedan dan u godini po prvi su put osjetili težinu naše pobjede. Po prvi su put vidjeli da je ovo naša država, naša zemlja, a njihova može biti samo ako ju prihvate i budu joj odani. Nikako drukčije.
Desetljeća čekanja na dostojanstvo
34 obljetnice trebale su proći da bismo došli do prve. Desetljeća su morala proći prije nego netko kaže da je dosta. Učinio je to Domovinski pokret.
Poruka novim generacijama
Svjestan sam da nove generacije muče neki drugi problemi. Da će mnogi reći “Ćipe, pusti to sad”. Ali ovo je za njih. Ovo je da neka nova mladost više nikad ne mora ostaviti kosti u Borovu Selu za slobodu našeg naroda.
Mi smo već izvojevali slobodu. Sad ju moramo čuvati.
Ne znam za druge, ali Domovinski pokret neće nikad zaspati na straži. Bilo to popularno ili ne.
Nacionalnoplus