Zastupnica Dalija Orešković još je jednom iskoristila društvene mreže za poticanje ideoloških podjela i oštru kritiku kulturnih događaja koji okupljaju velik broj građana. Umjesto dijaloga, njezina objava obiluje teškim kvalifikacijama, napadima na vjerske institucije i pokušajima kriminalizacije publike, čime dodatno radikalizira javni prostor pod krinkom borbe za “civilizacijske vrijednosti”.
Ovakav narativ Dalije Orešković zrcali duboko nerazumijevanje društvenog konteksta i demokratskih principa slobode okupljanja. Evo nekoliko ključnih točaka u kojima njezina argumentacija pada na ispitu objektivnosti:
Nazivati desetke tisuća posjetitelja, obitelji i mladih ljudi “ustašama” nije samo uvredljivo, već i opasno generaliziranje. Publika na ovakve događaje dolazi zbog glazbe i osjećaja zajedništva, a ne zbog ideologije koju im Orešković pokušava nametnuti.
Tražiti otkazivanje unaprijed rasprodanih koncerata podsjeća na neka prošla vremena u kojima se državna represija koristila za gušenje nepoćudne kulture. Slobodno društvo se gradi dijalogom, a ne policijskim prekidanjem koncerata.
Dok se fokusira na simboliku majica i povijesne ličnosti poput Bušića, Orešković ignorira činjenicu da se na drugim manifestacijama često nekažnjeno koriste simboli totalitarnih režima druge boje. Dosljednost u osudi ekstremizma trebala bi biti univerzalna, a ne politički selektivna.
Kriticizam usmjeren prema uobičajenom kršćanskom pozdravu (“Hvaljen Isus i Marija”) doživljava se kao nepotreban napad na vjerski identitet velikog dijela naroda, što dodatno otuđuje birače od njezine političke opcije.
Umjesto da ponudi konkretna rješenja za gospodarska ili pravna pitanja, Orešković se vraća provjerenom receptu ideološkog sukoba koji, ironično, najviše koristi onima koje ona najviše kritizira.
Nacionalnoplus/D.P.