Velika subota je kršćanski blagdan obilježen tišinom, a slavi se dan prije Uskrsa
Velika subota je dan duboke tišine i kontemplacije, u kojem se Crkva prisjeća Kristova počinka u grobu. To je vrijeme iščekivanja i sabranosti, kada se ne slave mise, a crkveni prostori ostaju jednostavni i ogoljeni. Vjernici se potiču na osobnu molitvu i pristupanje sakramentu ispovijedi, kako bi čista srca dočekali uskrsnu zoru.
U tradiciji mnogih krajeva, ovaj dan obiluje simbolima i pobožnim običajima. Obitelji donose košare s hranom na blagoslov, pripremaju uskrsne stolove, a paljenje uskrsne svijeće navečer simbolizira pobjedu svjetla nad tamom. Sve se odvija u ozračju tihe radosti, dok se srca ispunjaju nadom i vjerom u Uskrsnuće.
Tradicija bojanja jaja
Toga su se dana kuhala, bojila i šarala jaja, čemu su se posebno radovala djeca. Jaja su se bojila uz pomoć prirodnih tvari: crvenog luka i koprive, a šarala istopljenim voskom. U novije vrijeme se boje kupljenim umjetnim bojama i šaraju posebnim kiselinama.
Za ovaj dan pripremala se kuhana šunka čuvana za ovaj dio godine. Kuhala se subotom navečer. Domaćica bi pekla i poseban kruh obogaćen jajima, nerijetko ukrašen kršćanskim simbolima, križem ili pak slovima S i U (Sretan Uskrs).
Nema mise
Nema mise niti pričešćivanja. Oltar ostaje i dalje nepokriven.
Vjernici posjećuju posebno uređen Božji grob u crkvi. Velika subota je i dan posta. Crkva u molitvi kod groba čeka Gospodina: vjernici, pojedinačno ili s roditeljima s djecom dolaze preko dana, u slobodno vrijeme, posjetiti „Isusov grob“.
Dopušteno je slaviti samo sakramente pomirenja i bolesničkog pomazanja, a pričest se može dijeliti samo kao popudbina.
Tradicija vazmenog bdjenja
Vazmeno bdijenje na Veliku subotu slavi se u različito vrijeme, a na bdijenju je blagoslov jela. Navečer (nije točno određeno vrijeme, ali ne bi trebalo započinjati prije 21 sata, niti završiti nakon 6 sati u nedjelju) se slavi Vazmeno (ili uskrsno) bdjenje.
Spomen je na Kristovo osloboditeljsko djelo, spomen na Kristovu muku i smrt te njegovo uskrsnuće, po kojima su vjernici spašen
Vazmeno bdjenje započinje paljenjem i blagoslovom “ognja bdjenja”, odnosno vatre koja se naloži u blizini crkve i pripravom uskrsne svijeće na kojoj su urezana grčka slova alfa i omega, kao znak da je Krist početak i svršetak svega te tekuća godina. Zatim svećenik pali uskrsnu svijeću od ognja bdjenja te s njom ulazi u crkvu. Dok ulazi, tri puta pjeva, svaki put višim glasom: Svjetlo Kristovo!, na što vjernici odgovaraju: Bogu hvala! Pri tome pale svoje svijeće. Ponovno počinju svirati orgulje, pale se svijeće na oltaru te zvone sva zvona. Nastupa radost jer je Krist uskrsnuo, pobijedio smrt.
Takva bogata liturgija želi pokazati značenje Kristova vazmenog otajstva (tj. muke, smrti i uskrsnuća), po kojem su katolici otkupljeni.