Utemeljenost postojanja čitave plejade udruga s predznakom “antifašizma” u 21. stoljeću u samostalnoj i suverenoj Republici Hrvatskoj već je godinama pod znakom pitanja. Dok obični građani i poduzetnici prostore plaćaju po tržišnim cijenama, ove organizacije godinama uživaju povlašten status u atraktivnim državnim nekretninama. Svrha njihova postojanja za širu je javnost potpuna nepoznanica — osim kada u pojedinim prigodama iznova prizivaju strašila i duhove prošlosti, podgrijavajući ideološke podjele umjesto da ponude ikakav konkretan doprinos modernom društvu.
Sada je, čini se, došlo vrijeme za suočavanje s realnošću.
Obnova zgrade oštećene u potresu razlog za iseljenje
U Ministarstvu ističu da je u veljači donesena odluka o cjelovitoj obnovi zgrade u Hatzovoj 16 oštećene u zagrebačkom potresu 2020., u sklopu koje će se provesti, kako se navodi, složena konstrukcijska obnova te da je već lani u studenome postavljena i tunelska skela za zaštitu prolaznika.
”Trenutačno je u pripremi postupak javne nabave koji će obuhvatiti izradu projektne dokumentacije i izvođenje radova obnove, a s trenutačnim korisnicima postignut je dogovor da zgradu napuste 1. rujna”, odgovorilo je Ministarstvo Hini. No, na upit kada će početi i okvirno završiti radovi, kolika je procijenjena vrijednost obnove te jesu li Savezu antifašističkih boraca i antifašista ponudili zamjensku nekretninu, iz Ministarstva nije odgovoreno.
Čitava mreža udruga bez jasnog plana za budućnost
S druge strane, u SABA-i kažu kako traže zamjenski prostor te potvrđuju da su obavijest o iseljavanju dobili još sredinom travnja, nakon čega su obavijestili i sve antifašističke organizacije koje djeluju u Hatzovoj.
Zanimljivo je vidjeti koliko se “antifašističkih” organizacija i podorganizacija uspjelo smjestiti u ovaj atraktivni državni objekt. Osim krovnog SABA-e, korisnici prostora u zgradi u Hatzovoj ulici su i Zajednica udruga antifašističkih boraca i antifašista Zagrebačke županije i Grada Zagreba, Udruga antifašističkih boraca i antifašista ”Jug” Zagreb, Udruga antifašističkih boraca i anfifašističkih područja Centar-Zagreb, Mreža antifašistkinja Zagreb (MAZ) te Savez društava ”Josip Broz Tito” Hrvatske. Impozantan popis organizacija, čiji rad u praksi većina građana zamjećuje isključivo kroz protokolarne povijesne lekcije i nostalgiju za davno prošlim vremenima.
Iz tih organizacija, pak, ističu da i nakon obavijesti o zaprimljenom dopisu Ministarstva, nije jasno koji će prostor koristiti nakon 1. rujna i, zaključno, hoće li se nakon kraja obnove opet vratiti u zgradu u Hatzovoj ulici.
Država nije ponudila zamjensku nekretninu: Panika među čelnicima
Upozoravaju i na, kako kažu, zabrinjavajuće elemente u dopisu Ministarstva u kojem ih se poziva ”da predmetnu nekretninu oslobode od osoba i stvari i predaju u posjed Ministarstvu u svrhu provedbe postupka cjelovite obnove”.
Kažu i kako im rečenica da će ”Ministarstvo u cijelosti financirati cjeloviti postupak obnove” nije ohrabrujuća jer im nitko ne jamči povratak u zgradu u Hatzovoj, niti se to u dopisu eksplicitno navodi. Potvrdili su da im država dosad nije ponudila zamjensku nekretninu te istaknuli završnu poruku dopisa da ”Ministarstvo nema na upravljanju nekretninu koja bi se mogla dati na korištenje korisnicima predmetne nekretnine za potrebe njihove registrirane djelatnosti.”
Predsjednik SABA Franjo Habulin kazao je da je u ime Saveza više puta tražio sastanke s predstavnicima nadležnih institucija o adaptaciji i statusu zgrade u Hatzovoj ulici teško oštećene u potresu 2020. koja je u državnom vlasništvu i za čije korištenje, kako napominje, antifašisti redovito plaćaju najamninu.
Ističe i kako je početkom ove godine u Hatzovu stigla ekipa stručnjaka koja je, nakon pregleda zgrade, utvrdila teška oštećenja krova, nosivih zidova i greda te predložila cjelovitu obnovu. Uslijedio je i navedeni dopis Ministarstva s rokom za iseljenje od 1. rujna s mogućnošću, kako Habulin ističe, produljenja roka zbog kasnijeg početka adaptacije, ali i poteškoća s preseljenjem imovine antifašista uključujući namještaj, biblioteku i umjetnine procijenjene na oko 50.000 eura.
Gubitak zagrebačkog utočišta i pogled prema gradskoj vlasti
Problem je, ističe Habulin, pronaći za to adekvatan zamjenski prostor, a dodatni je problem i pronaći odgovarajući zamjensku dvoranu kakvu antifašisti imaju u Hatzovoj. Dodaje kako se dio inventara može preseliti u susjednu zgradu u donedavnom vlasništvu Saveza ratnih i vojnih invalida Hrvatske (SRVIH) u likvidaciji, ali da je ključno pitanje – hoće li država, nakon obnove, omogućiti povratak antifašistima u njihovo sjedište koje koriste više od 70 godina.
”Ono što je pod znakom pitanja i što moramo još vidjeti jest način kako da se vratimo ovdje kada adaptacija bude gotova i o čemu još moramo razgovarati u Ministarstvu. Mi nemamo nikakvog papira i nikakve garancije”, izjavio je Habulin.
Naveo je kako ne bi bilo dobro da se ne vrate u Hatzovu, tim više što je Savez antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske (bivši SUBNOR) u ovim prostorima od 1953., te ocijenio da ipak postoji dobra volja za ostanak SABA-e u Hatzovoj.
Habulin se osvrnuo i na mogućnost da Savez od zagrebačke vlasti i gradonačelnika Tomislava Tomaševića zatraži pomoć u pronalasku zamjenskog prostora, s obzirom da je Tomašević na ovogodišnjoj svečanoj akademiji povodom Dana pobjede nad fašizmom i Dana oslobođenja Zagreba, poručio ”Zagreb je nepokoreni grad bio, Zagreb jest nepokoreni grad i Zagreb će biti nepokoreni grad”.
”Mogli bi mu pružiti priliku i da to dokaže”, kazao je Habulin, otvoreno računajući na politiku gradske vlasti.
Vrijedna nekretnina u centru grada
Zgrada u Hatzovoj 16, kako je istaknuo član MAZ-a Petar Hršak, sagrađena je 1891. na račun austrijskog plemića Julija pl. Zigeunera Blumendorfskog, poznatog i kao ”Baruna Ciganina”. U tom periodu nosila je kolokvijalni naziv ‘Villa Zigeuner’. 1894. prelazi u vlasništvo obitelji Erlich te je do Drugog svjetskog rata bila sjedište građevinske firme “Adolf i Ernest Ehrlich”.
Kraće vrijeme poznati zagrebački arhitekt Hugo Erlich u zgradi je imao svoj atelje, a nakon 1945. zgrada prelazi u društveno pa u državno vlasništvo nakon 1996. Kako u SABA-i ističu, ukupna površina prostora u dvokatnici – zaštićenom kulturnom dobru – je oko 780 četvornih metara, a vrijednost zgrade procjenjuje se na više milijuna eura.
Ostaće vidjeti hoće li država nakon skupocjene obnove višemilijunsku nekretninu ponovno prepustiti udrugama čija je svrsishodnost u suvremenom društvu davno upitna, ili će te kvadrate konačno staviti u funkciju od stvarne koristi za sve građane Republike Hrvatske.
Nacionalnoplus