Piše: Nacionalnoplus
Bake i mame su nas desetljećima učile zlatnom pravilu: “Pojedi sve što je na tanjuru, grijeh je da se baci.” Ipak, sudeći prema najnovijim podacima i karti koja se širi društvenim mrežama, te su vrijednosti polako pale u zaborav pred naletom modernog konzumerizma. Europa se suočava s ozbiljnim problemom, a brojke za našu regiju, najblaže rečeno, tjeraju na razmišljanje.
Regionalni rekorderi i “racionalni” susjedi
Prema podacima s europske karte, neslavni rekorder je Grčka, gdje svaki stanovnik godišnje baci nevjerojatnih 142 kilograma hrane. S druge strane, najracionalniji su Rusi (33 kg) i Slovenci (34 kg).
Situacija u našem susjedstvu je zabrinjavajuća. U Bosni i Hercegovini i Srbiji godišnje se baci oko 83 kilograma hrane po stanovniku. Iako karta sugerira da Hrvatska “prednjači” s 84 kilograma, službena istraživanja naših institucija donose nešto detaljniju, ali nimalo laskavu sliku.
Hrvatska stvarnost: Pola milijuna tona otpada godišnje
Najnovije istraživanje Zavoda za zaštitu okoliša i prirode, provedeno tijekom 2025. godine na reprezentativnom uzorku, pokazuje da su Hrvati u prošloj godini proizveli 221.808 tona otpada od hrane u kućanstvima, što je 57,3 kg po stanovniku.
Međutim, prava slika se vidi tek kada se toj brojci pribroji poslovni sektor. Tada dolazimo do frapantnih 481.553 tone ukupnog otpada od hrane godišnje, odnosno 124,6 kilograma po svakom stanovniku Hrvatske.
“Navike kućanstava nisu se značajno promijenile u odnosu na 2021. godinu. Otpad od hrane ostaje etički, okolišni i gospodarski problem”, stoji u izvješću Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije.
Što i zašto bacamo?
Istraživanje je otkrilo da prosječno hrvatsko kućanstvo tjedno baci 2.688 grama hrane. Od toga je čak 42 posto jestivi dio koji se mogao iskoristiti. Na vrhu liste namirnica koje najčešće završavaju u smeću su:
Povrće (isključujući krumpir)
Voće i orašasti plodovi
Meso, riba i jaja
Zanimljivo je da su kućanstva koja imaju vrt, okućnicu, domaće životinje ili provode kompostiranje znatno racionalnija. Ljudi koji žive u kućama i sami uzgajaju dio hrane očito više cijene trud uložen u proizvodnju.
Tko su “najveći potrošači”?
Statistika ruši predrasude – iako veće obitelji kupuju više, jednočlana kućanstva su ta koja bacaju najviše hrane po osobi. Također, primijećena je korelacija s prihodima; kućanstva s nižim primanjima u pravilu bacaju manje, dok su oni s dubljim džepom skloniji rastrošnosti, iako specifičnosti manjih kućanstava s niskim prihodima ponekad zamagljuju tu sliku.
Neznanje o rokovima trajanja
Problem leži i u edukaciji. Iako 54 posto ispitanika tvrdi da razumije razliku između oznaka “upotrijebiti do” (sigurnost) i “najbolje upotrijebiti do” (kvaliteta), čak 14 posto građana nikada ne konzumira namirnicu kojoj je prošao rok, čak i ako je ona vizualno i mirisom potpuno ispravna.
Dok kupujemo u velikim trgovačkim lancima (90% ispitanika) i zanemarujemo domaće OPG-ove (manje od 5% online narudžbi), hrana nam postaje tek brojka na računu, a ne resurs koji treba poštovati. Podaci za 2025. godinu jasno poručuju: vrijeme je da se vratimo onom starom “da se ne baci”, jer etika i ekonomija više ne trpe ovakav nemar.