Hrvatska se ove godine suočava s alarmantnim porastom dana provedenih na bolovanju – trendom koji otvara pitanja o zdravlju nacije, ali i o zloupotrebama sustava. Privremena nesposobnost za rad, koja bi trebala biti zaštita za radnike u bolesti i ozljedi, u praksi se sve češće koristi i za produljene vikende, sezonske radove ili kratke izlete. Iako takve situacije službeno ne postoje u definiciji bolovanja, u Hrvatskoj su postale gotovo dio folklora.
HZZO je početkom godine pooštrio nadzor nad obiteljskim liječnicima, ali i pacijentima, čime je najavio odlučniju borbu protiv nepravilnosti. Za nepravilno propisana bolovanja liječnici mogu platiti kaznu od 660 do 2650 eura, dok pacijente, ako se utvrdi da rade ili putuju dok su na bolovanju, čeka prekršaj od 1060 do 1990 eura. No, sve to nije zaustavilo rast broja bolovanja – dapače, troškovi HZZO-a ove će godine biti još veći nego lani.
Podaci za prvih devet mjeseci pokazuju da su Hrvati od siječnja do rujna skupili čak 17,4 milijuna dana bolovanja, dok je svaki dan u prosjeku 74.506 osoba bilo odsutno s posla. To je rast od 5,5 posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine. Više od pola svih bolovanja traje dulje od 42 dana, što upućuje na sve teže dijagnoze, ali i na sve veći pritisak na zdravstveni sustav i poslodavce. S gotovo 1,8 milijuna osiguranika, proizlazi da je svaki radnik prosječno proveo deset dana na bolovanju – iako stvarni uvid daju oni koji su mjesecima izvan radnog mjesta.
Kontrole HZZO-a provode se redovito i nenajavljeno. Bili na bolovanju tri ili 53 dana, kontrolori vam mogu pokucati na vrata u bilo kojem trenutku. Iako HZZO formalno ne koristi izraz “lažno bolovanje”, jasno poručuju: privremenu nesposobnost određuje liječnik, a čim prestanu medicinske indikacije, bolovanje se mora zaključiti.
Zanimljivo, sustav ne traži da pacijent ima liječnika u mjestu gdje živi ili radi. Tako netko zaposlen u Osijeku može biti na bolovanju koje mu je otvorio liječnik u Dubrovniku – i to je potpuno zakonito. No samo izabrani liječnik pacijenta smije otvoriti ili zaključiti bolovanje, što situaciju dodatno komplicira u slučajevima putovanja, privremenog boravka ili rada u drugom gradu.
Dok broj bolovanja obara rekorde, ostaje otvoreno pitanje: je li Hrvatska doista sve bolesnija, ili sustav i navike radnika pucaju po šavovima? Jedno je sigurno – teret bolovanja nikad nije bio veći, a zdravstvo i gospodarstvo to sve teže podnose.