Još prije nekoliko godina bilo je rijetkost vidjeti strane radnike u Hrvatskoj izvan turističke sezone, dok je danas to postalo sasvim uobičajeno. Prema najnovijim podacima, do kraja prosinca prošle godine izdano je rekordnih 206.529 dozvola za boravak i rad stranim radnicima.
U prvih dva mjeseca ove godine zapošljavanje stranih radnika nastavilo je rasti, pa je od 1. siječnja do 28. veljače, sukladno Zakonu o strancima, izdano ukupno 34.440 dozvola za boravak i rad. Najviše ih je dodijeljeno u sektorima graditeljstva, turizma i ugostiteljstva, industrije, prometa i veza te trgovine.
Najveći broj dozvola u tom razdoblju dobili su državljani Nepala, a slijede radnici iz Bosne i Hercegovine, Filipina, Indije i Srbije.
Dok poslodavci kažu da su prisiljeni uvoziti strane radnike jer nema dovoljno domaće radne snage, domaći radnici su zabrinuti. Vidljivo je to u Splitu posljednjih mjeseci gdje su mnogi domaći pribojavaju da će nagli priljev novih dostavljača ugroziti njihovu zaradu, koja je već sada znatno niža nego prethodnih godina, piše Slobodna Dalmacija.
“Prije nešto više od tri godine, kad sam započeo dostavljati, bio je to prilično unosan posao, moglo se uhvatiti dobru mjesečnu plaću, a radili su većinom hrvatski građani. No, enormno povećanje udjela stranih radnika, većinom iz Indije, Nepala, Filipina i Pakistana, dovelo je do niza promjena i sada prema slobodnoj procjeni mogu kazati da je domaćih dostavljača na splitskim ulicama niti 20 posto, ljudi kojima dostavljamo iznenade se kad vide našeg čovjeka”, rekao je jedan iskusni splitski dostavljač Wolta.
On upozorava da su se uvjeti rada značajno pogoršali. Smanjene su naknade po dostavi, prošireno je područje koje pokrivamo, ukinuti su vikend i mjesečni bonusi, a tjedni su drastično smanjeni. “Nekad smo za 100 dostava tjedno dobivali 60 eura bonusa, a sada za 125 dostava samo 30 eura. Također, ukinuti su i dodatni bonusi za rad u najprometnijim satima”, objašnjava.
Uvjeti rada sve teži
Dodatno, nakon velikog prosvjeda u Zagrebu prije dvije godine promijenjen je način obračuna cijene po kilometru. Dok se ranije računala zračna udaljenost, sada se mjeri cestovna, što je preciznije, ali dostavljači i dalje ne znaju točan iznos koji dobivaju po prijeđenom kilometru.
Osim financijskih rezova, domaći dostavljači osjećaju se i zakinutima u odnosu na strane radnike: “Radnici iz trećih zemalja po dolasku u Hrvatsku dobivaju električne skutere ili bicikle, dok mi moramo koristiti vlastita prijevozna sredstva. Oni rade za fiksnu plaću, a mi smo plaćeni po dostavi. Kako se sezona bliži, mnogi strani dostavljači iz Zagreba, Osijeka i drugih gradova premještaju se u Split, gdje će biti više posla.
Prije nekoliko sezona došlo je do tolikog zagušenja da smo za jednu dostavu čekali i po dva sata”, priča splitski dostavljač, ističući da su uvjeti sve teži, a pristup nadležnim službama otežan jer se sada komunikacija odvija isključivo putem e-maila ili preko posredničkih tvrtki.
Vinko Miše, suvlasnik agencije “Connect Human Resources” iz Kaštela i potpredsjednik Zajednice agencija pri HGK-u na pitanje ima li Hrvatska previše ili premalo radnika iz trećih zemalja.
“Dok god postoji potreba za dodatnom radnom snagom, radnici će se uvoziti, to je jednostavno tako. Što se tiče dostavljača, važno je razumjeti da postoji nekoliko modela zapošljavanja: neki rade direktno za platforme, drugi su samozaposleni, a treći rade preko posredničkih tvrtki. Ovaj sustav, koji funkcionira u cijelom svijetu, osigurava da broj dostavljača uvijek bude prilagođen potražnji”, objašnjava Miše koji smatra da strani radnici ne obaraju cijenu rada jer im poslodavci moraju osigurati i smještaj, što je značajan trošak.
Smještaj u gradovima poput Zagreba i Splita stoji najmanje 300 eura po osobi, što znači da tvrtke koje ih zapošljavaju ostvaruju minimalnu dobit. S druge strane, domaći dostavljači često rade fleksibilno, neki vrlo malo, dok se drugi maksimalno angažiraju i ostvaruju solidnu zaradu. Stoga ne treba generalizirati – ističe Miše.