Zagrebačka Gornja Dubrava ponovno je postala mjesto suočavanja s najmračnijim poglavljima hrvatske povijesti. U šumi Lešće, na lokaciji koja je desetljećima šutjela, stručni timovi Ministarstva hrvatskih branitelja otkopali su dvije masovne grobnice s posmrtnim ostacima najmanje 23 osobe. Prema svim dostupnim saznanjima i načinu egzekucije, riječ je o žrtvama komunističko-partizanskog režima iz 1945. i 1946. godine, ubijenima u jeku poratnih “čišćenja”.
Monstruozni tragovi mučenja pod velom tajne
Prizori s terena u šumi Lešće oslikavaju svu okrutnost krvnika. Ministar Tomo Medved, vidno potresen onim što je zatečeno, istaknuo je kako su žrtve bile individualno vezane velikom količinom žice, a potom očito i skupno povezane prije same likvidacije. Ubijeni su bez ikakvih odjevnih predmeta i bačeni u jamu u blizini potoka, što svjedoči o potpunom odsustvu ljudskosti i pokušaju da se svaki trag njihova postojanja zauvijek izbriše.
Ova lokacija samo je jedna od 44 pregledane na širem području Zagreba, gdje su do sada izvučeni posmrtni ostaci ukupno 437 žrtava, čime se polako slaže mozaik sustavnog terora koji je uslijedio nakon završetka Drugog svjetskog rata.
Svjedočanstvo Ivana Mužinića: Osam desetljeća čuvanja strašne istine
Dok Gornja Dubrava broji svoje mrtve, slični stravični nalazi u Svetoj Nedelji, na lokacijama Lipje i Trebež-Pakovica, ne bi bili mogući bez hrabrosti živućih svjedoka. Ključnu ulogu odigrao je Ivan Mužinić, čovjek koji je kao trinaestogodišnji dječak 1945. godine vlastitim očima gledao kako partizanske jedinice, mahom sastavljene od ljudstva izvan hrvatskih krajeva, provode egzekucije nad mladićima iz Novske i Dervente.
Mužinić je punih 80 godina potajno odlazio na ta stratišta, molio za pobijene i čekao trenutak kada će istina izroniti iz zemlje.
Krvavo proljeće 1945.: Lažna obećanja i noćna uhićenja
Prisjećajući se ulaska partizana u Samobor i Svetu Nedelju početkom svibnja 1945., Mužinić opisuje atmosferu straha i prijevare. Dok su se izvikivale parole o “slobodi bez poreza”, već sutradan su počela prva uhićenja i strijeljanja u šumarku Lipje.
Žrtve su često bile toliko divljački premlaćivane da ih se nije moglo prepoznati, a neki su, poput skupine od 44 mladića, bili doslovno zaklani. Prema svjedočenju, egzekucije su vršile srpske jedinice koje nisu imale milosti ni prema kime, a lokalno je stanovništvo, pod prijetnjom smrću, godinama bilo prisiljeno na šutnju.
Danas, kada masovne grobnice poput onih u šumi Lešće i Svetoj Nedelji izlaze na vidjelo, postaje jasno da povijest ispisana pod žicom i metkom više ne može ostati skrivena pod zemljom. Svaka ekshumirana kost i svaki komad zahrđale žice nijemi su, ali neoborivi dokazi zločina koji su desetljećima čekali na pravdu i dostojanstven ukop.
Nacionalnoplus