Hrvatska vojska ponovno je u fokusu javnosti, a kako izgleda život unutar sustava iz prve je ruke otkrio korisnik Reddita pod nadimkom Double_Art8995, koji je upravo završio osmotjedni ciklus dragovoljnog vojnog osposobljavanja. U otvorenoj raspravi, mladi ročnik demistificirao je svakodnevicu u vojarni, progovorio o ideološkim ispadima, ali i o surovim uvjetima koji su neke natjerali na odustajanje.
Nema mjesta ideologiji: „Sve je to strogo zabranjeno“
Jedno od najškakljivijih pitanja odnosilo se na potenciranje desničarskog ekstremizma i korištenje pozdrava „Za dom spremni“. Prema riječima ročnika, sustav takve pojave ne tolerira.
„Bilo je pojedinaca koji su dizali desnu ruku, ali su brzo dobili ukor od instruktora. Sve što je povezano s relativiziranjem ustaštva ili upitnim zastavama strogo je zabranjeno. Potencira se isključivo zdravo domoljublje prema današnjoj Republici Hrvatskoj“, jasan je bivši ročnik.
Vojska nije za svakoga: „Pretile djevojke su odustajale“
Iako su kriteriji za žene na papiru blaži (manji broj sklekova i sporije trčanje), realnost na terenu je drugačija. Ročnik ističe da djevojke nisu pošteđene marševa od nekoliko kilometara s punom ratnom opremom. Upravo je taj fizički napor bio presudan za one slabije kondicije. Dok su „malo jači“ muškarci izdržali, djevojke koje su bile fizički nepripremljene većinom su raskinule ugovore u prvoj polovici roka.
Od moderne puške do „majstora za lišće“
Obuka se većinom provodila na domaćoj jurišnoj pušci VHS-1, dok je legendarni AK-47 (Kalašnjikov) donesen tek pred kraj radi vježbe rastavljanja. Iako je 80% obuke nakon prisege bila praksa na terenu, vojnički život podrazumijeva i manje glamurozne zadatke.
Duga kosa je strogo zabranjena, a prvi tjedan prilagodbe toliko je stresan da neki, zbog „šoka“ organizma, danima ne mogu obaviti osnovne fiziološke potrebe.
Hrana je ocijenjena niskom četvorkom. Nezačinjena je, jednolična (jaja, piletina, bečki odresci), a opcije za vegetarijance – ne postoje.
Tko su današnji vojnici?
Zanimljiv je i uvid u socijalni sastav ročnika. Prema opažanju autora, u stroju nema sinova visokih političkih dužnosnika. Većinom su to djeca branitelja ili mladi iz ekonomski zapostavljenih dijelova Hrvatske koji u vojsci vide priliku za sigurnu karijeru.
Iako je odbio profesionalni ugovor jer mu ponuđena lokacija u Petrinji nije odgovarala, ročnik iskustvo ocjenjuje visokom ocjenom 8/10. Smatra da je obuka korisna za osnovno funkcioniranje u slučaju mobilizacije, ali napominje da je za moderno ratovanje, poput onog u Ukrajini, potrebna ozbiljnija specijalizacija.
Nacionalnoplus