Otkriće još jedne masovne grobnice iz vremena Drugog svjetskog rata i poratnog razdoblja na području Zagreba ponovno je na površinu izvuklo ono najgore iz dijela hrvatske političke i analitičke scene.
Dok struka kopa i pronalazi kosti onih kojima je desetljećima bilo uskraćeno čak i pravo na grob, dežurni kritičari i “analitičari” ponovno pokušavaju civilizacijski čin pretvoriti u poligon za jeftina politička prepucavanja.
Ministarstvo hrvatskih branitelja, na čelu s Tomom Medvedom, reagiralo je oštrim, ali dostojanstvenim priopćenjem, jasno postavljajući granicu između zakonske i humane obveze države i onih koji u svakom iskapanju kostiju vide “ideološki projekt”.
Ministarstvo branitelja: Ovo nije politika, nego elementarna civilizacijska obveza
Iz Ministarstva su rezolutno odbacili bilo kakve političke ili ideološke konotacije, naglašavajući da je potraga za žrtvama poratnih likvidacija obveza svake uređene demokratske države. U svom su priopćenju jasno poručili:
“Ministarstvo hrvatskih branitelja ovoj problematici ne pristupa kroz ideološke ili političke interpretacije, nego kroz zakonsku nadležnost i obvezu države da istraži prikrivena mjesta stradanja te osigura dostojanstven ukop posmrtnih ostataka žrtava. Upravo zato smatramo neprimjerenim i zlonamjernim određene pokušaje da se stručni i humanitarni proces prikazuje kao ideološki projekt samo zato što se odnosi na žrtve poratnih likvidacija i prikrivenih masovnih grobnica iz poslijeratnog razdoblja.”
Ovakav istup nužan je u trenucima kada se sustavno pokušava nametnuti narativ o navodnom “povijesnom revizionizmu” svaki put kada se progovori o zločinima komunističkog režima. Država ne donosi presude, niti dijeli žrtve, već provodi humanitarni postupak s jasnim ciljem – osigurati pijetet.
“Ministarstvo ne donosi nikakve kvalifikacije radi li se o nevinim žrtvama, jer to je stručan, humanitaran i civilizacijski postupak, a ne politički projekt. Kod masovnih i prikrivenih grobnica iz tog razdoblja često se pronalaze međusobno izmiješani posmrtni ostaci, što je očekivano jer su desetljećima bili izloženi različitim procesima.”
Unatoč složenosti terenskog rada i opstrukcijama u javnom prostoru, poruka iz Ministarstva je jasna – odustajanja nema:
“No, to ne znači da je nemoguće utvrditi kontekst grobnice. Stoga nastavljamo provoditi terenska istraživanja zakonito, stručno, sustavno i s pijetetom prema svakoj žrtvi, neovisno o ideološkim osporavanjima, pokušajima relativizacije i politički motiviranim napadima kojima se nastoji obeshrabriti ili delegitimirati istraživanje prikrivenih mjesta stradanja.”
Kome smetaju kosti iz masovnih grobnica?
Iako Ministarstvo u svom priopćenju nije izravno imenovao aktere koji opstruiraju i relativiziraju ova istraživanja, kontekst društvenih zbivanja jasno razotkriva o kome je riječ. Samo dan ranije, politički analitičar Ivan Rimac, komentirajući političku scenu na N1 televiziji, izgovorio je rečenicu koja zorno prikazuje nedostatak osnovnog pijeteta prema žrtvama:
“Nažalost, kod nas politička socijalizacija počiva na obiteljskoj socijalizaciji i sjećanju na prethodnike koji su bili na jednoj ili drugoj strane u Drugom svjetskom ratu ili nakon tog rata. Imamo više izvještaja o tome koliko je iskopano žrtva nakon Drugoga svjetskog rata nego izvještaja o tome koliko je uzorano njiva u Slavoniji i koliki će biti prinos pšenice i drugih poljoprivrednih kultura.”
Uspoređivati ekshumacije mučki ubijenih ljudi i skrivanih masovnih grobnica s prinosom pšenice nije samo promašeno, nego i duboko uvredljivo za obitelji koje još uvijek traže svoje najmilije. Nažalost, Rimac nije usamljen u ovakvim stavovima.
Slične retoričke eskapade i relativizaciju zločina u posljednje vrijeme često slušamo i od pojedinih oporbenih političara, poput Dalije Orešković, ali i dijela lijevo-liberalnih medija.
Pijetet ispred ideologije
Pokušaji da se istraživanje komunističkih zločina proglasi nebitnom temom ili “skretanjem pažnje s ekonomije” prozirna su politička agenda. Suočavanje s prošlošću i dostojanstven pokop svake žrtve nisu stvar političke trgovine, već preduvjet zdravog društva. Bez obzira na pritiske i pokušaje diskreditacije, istina o prikrivenim grobnicama mora izaći na vidjelo – jer svaka žrtva, bez obzira na zastavu pod kojom je pala ili režim koji ju je likvidirao, ima pravo na ime, grob i mir.
Nacionalnoplus