Piše: D.P.
Turistička sezona još nije ni dosegla svoj vrhunac, a domaći i strani gosti već su počeli dizati obrve – i račune. Na nekim jadranskim destinacijama litra obične vode doseže nevjerojatnih 7 eura, kuglica sladoleda košta i do 3 eura, a porcija lignji više nalikuje na luksuz nego na ručak – i cijeni i količini.
“Na rivi u jednom poznatom dalmatinskom gradiću za malu bocu vode platila sam 5,50 eura. Veliku nisam ni pitala, bilo me strah,” priča nam Ivana iz Zagreba koja ljetuje na obali s obitelji. “Imam dojam da sam došla u Monte Carlo, a ne u Hrvatsku.”
Prema podacima Hrvatske udruge za zaštitu potrošača, turističke usluge i ugostiteljske cijene u Hrvatskoj u odnosu na prošlu godinu porasle su za prosječno 30 do 50 posto, ovisno o lokaciji i vrsti usluge. Najskuplji su Split, Dubrovnik, Rovinj i Hvar, gdje je “turistički meni” gotovo dvostruko skuplji nego u unutrašnjosti zemlje.
📍 CIJENE NA TERENU:
Split
Litra vode u kafiću: 6 – 7 eura
Kuglica sladoleda: 2,5 – 3 eura
Pizza margarita: 16 – 18 eura
Porcija lignji (bez priloga): 28 – 32 eura
Dnevni najam dvije ležaljke i suncobrana na plaži Žnjan: 45 eura
Zadar
Litra vode u kafiću na Kalelargi: 5,5 – 6 eura
Kuglica sladoleda: 2 – 2,5 eura
Pizza margarita: 14 – 16 eura
Porcija lignji: 25 – 30 eura
Kava s mlijekom: 3,50 – 4 eura
Rovinj
Litra vode u starogradskoj jezgri: 6 – 7 eura
Kuglica sladoleda: 2,5 – 3 eura
Pizza: 17 – 20 eura
Porcija lignji ili brancina: 30 – 35 eura
Ležaljka i suncobran na gradskim plažama: do 50 eura
Turizam bez mjere?
Turisti su i dalje tu, ali mnogi izražavaju nezadovoljstvo. “Volim Hrvatsku, more je predivno, ali cijene su van svake pameti,” napisala je jedna Austrijanka ispod slike računa na kojem stoji: dvije kave, dvije vode – 18 eura.
Ekonomisti upozoravaju da pretjerano dizanje cijena može imati dugoročne posljedice. “Hrvatski turizam živi na tankoj granici između luksuza i prevara. Ako gostima počne djelovati da su ‘oderani’, teško će se vratiti,” kaže dr. Ivan Beroš, ekonomski analitičar.
Ministarstvo turizma zasad ne najavljuje nikakve mjere ograničavanja cijena, navodeći da tržište samo određuje koliko je tko spreman platiti. No, sve su glasniji zahtjevi za uvođenjem minimalne transparentnosti i ograničavanja marži na osnovne proizvode, poput vode, kave i sladoleda.
‘Ko to more platit’?
Sudeći po trenutnim cijenama – sve je manje ljudi. I dok turisti još uvijek troše, domaći gosti sve češće odustaju od ljetovanja na Jadranu i biraju jezera, planine ili – ostanak kod kuće. Jer more je lijepo, ali ni ljetovanje više nije za svakoga.