Dok se u službenim i nametnutim narativima još uvijek pokušavaju rehabilitirati crni dani komunističkog mraka, istinska, mučenička Hrvatska progovara ondje gdje su rane najdublje. Stotine ljudi okupile su se u Sošicama na Žumberku kako bi pred licem javnosti, Boga i povijesti odale počast nevinim žrtvama koje je jugoslavenski komunistički režim divljački likvidirao i bacio u bezdan.
Kako prenosi HRT, ova je tužna komemoracija ponovno otvorila bolna pitanja o monstruoznim zločinima koji su se desetljećima morali prešućivati pod prijetnjom tamnice, a zlokobna jama Jazovka ostaje jedno od najpotresnijih mjesta sveukupnog hrvatskog sjećanja.
Jazovka i sjećanje koje ne bliječi: Istina izronila iz mraka
Ova strašna grobnica kod Sošica otkrivena je tek na zalasku komunističkog jednoumlja, 1989. godine, a pune trideset i jedna godina morala je proći da bi se 2020. godine konačno izvršila ekshumacija posmrtnih ostataka 814 osoba. Među okupljenim domoljubima u Sošicama stajali su članovi obitelji nestalih, vjernici i osviješteni građani s jedinstvenom, nepokolebljivom porukom: svaka hrvatska žrtva ima neotuđivo pravo na svoje ime, ljudsko dostojanstvo i dostojanstvenu molitvu.
Povijesni podaci svjedoče o nezapamćenom krvološtvu. Najveće likvidacije na ovom području dogodile su se u siječnju 1943. godine kada je ubijeno oko 220 zarobljenih vojnika. No, najgori i najkukavičkiji pir partizanskih egzekutora zbio se u svibnju 1945. godine. Tada su, u ime te navodne “slobode”, iz zagrebačkih bolnica prisilno odvođeni nepokretni ranjenici, nemoćno medicinsko osoblje i nedužne katoličke redovnice, te zvjerski pobacani u jamu.
Svjedočanstva koja lede krv u žilama: Ubijani i vezani žicom
Oni koji pohode Jazovku s tugom i ponosom ističu činjenicu koja zorno prikazuje sav užas partizanskog “oslobođenja” – pronađeni posmrtni ostaci žrtava bili su čvrsto vezani žicom. Za hrvatske obitelji to je neoboriv dokaz neopisive brutalnosti i potpunog izostanka bilo kakvog suđenja ili ljudskosti. Zato Jazovka nije samo suhoparna povijesna točka na karti, nego živi, tinjajući simbol neispričanih i bolnih obiteljskih tragedija diljem domovine.
Milka Jandrlić iz Duge Rese posvjedočila je o toj strašnoj nepravdi, naglasivši da svaki rat nosi stradanja, ali da su u ovom mraku ciljano i mučki ubijani nedužni ljudi. Za obitelji je i danas najteža spoznaja da su njihovi najmiliji završili u utrobi zemlje bez ikakve presude, bez prava na obranu i bez mogućnosti da se desetljećima sazna kamo su odvedeni.
Obitelji traže mir i kosti svojih predaka
Zdravko Požgar, koji je također stigao iz Duge Rese, podijelio je svoju osobnu obiteljsku ranu koja ne zacjeljuje. Na Jazovku dolazi jer mu je djed nestao u vihoru tog poratnog bezumlja i do danas se ne zna gdje točno počiva, a ista sudbina zadesila je i njegovog ujaka. Njegov dolazak, kao i dolazak stotina drugih, bio je duboki čin osobne tuge, ali i glasni javni prosvjed protiv zaborava i podsjetnik na sve one hrvatske sinove i kćeri koji su predugo bili ostavljeni bez groba i križa.
Poruka s ovog svetog mjesta žumberačke patnje jasna je i ubojita za sve dežurne ideologe: žrtve se ne smiju i ne mogu dijeliti prema podobnosti, a ljudski pijetet pripada svakome. Na ovom strašnom stratištu susreću se neizreciva bol, krvava povijest i povijesna potreba za konačnim priznanjem patnje koja je sustavno potiskivana pod jugoslavenskom čizmom.
Poziv na dostojanstven odnos prema prošlosti: Istina će nas osloboditi
Ovo dostojanstveno sjećanje na nevine žrtve ne smije biti povod za nove razdore, već jasan poziv na odgovoran, suveren i zreo odnos prema hrvatskoj nacionalnoj prošlosti. Okupljeni domoljubi složno zahtijevaju punu istinu, državni pijetet i trajno, dostojno obilježavanje svih ovakvih stratišta kako bi i buduće generacije znale kolika je cijena plaćena za hrvatsku grudu.
Dok se svijeće pale, a molitve odzvanjaju Žumberkom, jama Jazovka stoji kao kameni, vječni stražar i jamac da nijedna žrtva bačena u ime totalitarne ideologije neće biti izbrisana iz kolektivnog pamćenja hrvatskog naroda.
Za obitelji nestalih, svaka zapaljena svijeća i svaka suza znače korak bliže pravdi i miru koji čekaju već preduga, preduga desetljeća.
Nacionalnoplus