Zvuči kao loša šala ili skeč, ali nije. Riječ je o stvarnoj situaciji iz dalmatinske hitne pomoći koja je među zdravstvenim djelatnicima izazvala nevjericu, ljutnju i jedno ključno pitanje: kako se ovakav liječnik uopće mogao zaposliti?
Prema tvrdnjama djelatnika hitne pomoći u Drnišu, liječnik iz Irana koji je ondje nedavno počeo raditi – odbija govoriti hrvatski jezik s pacijentima. Umjesto toga, inzistira na engleskom. Kada to ne ide, u pomoć uskače – ChatGPT. A kada ni to ne pomaže, medicinske sestre postaju prevoditelji.
– Sve intervencije ja prevodim – govori za Net.hr ogorčeni izvor iz hitne. – Došao nam je čovjek sa sinom na inhalaciju, radi u školi i odmah je shvatio da doktor jedva govori hrvatski. Ponudio je engleski, doktor se iznenadio i onda, da se ne osramoti, uključio ChatGPT.
Problem je, kažu djelatnici, što hitna medicina nije učionica jezika niti mjesto za eksperimentiranje s aplikacijama. Pogotovo ne u sredinama s pretežno starijim stanovništvom.
– Zamislite da u selu s jednim ili dva stanovnika od 90 godina nekoga ispitujete na engleskom – kaže izvor. – To nije normalno.
Posebno začuđuje činjenica da liječnik u Hrvatskoj živi već desetak godina. Medicinu je završio u Splitu, doduše na engleskom jeziku. Radio je u Šibeniku, odakle je – zbog pritužbi – prebačen u Primošten. A kada su se i tamo ljudi počeli buniti, početkom prosinca završio je na hitnoj u Drnišu.
– Ne može mi nitko reći da u deset godina nije imao vremena naučiti hrvatski – kaže izvor. – Oženjen je Hrvaticom, liječnicom koja radi u Zavodu. U Šibeniku su sestre doslovno radile njegov posao jer on odbija govoriti hrvatski.
Situacije su, tvrde, znale biti gotovo apsurdne. Liječnik u smjeni sa sestrom i vozačem koji ne govore engleski.
– To vam je bio show program. On na engleskom, oni na hrvatskom – prepričava sugovornik. – I sad je takav završio u Drnišu.
Naglašava da nema osobni problem s kolegom, ali ima s činjenicom da uz svoj posao mora glumiti prevoditelja i preuzimati odgovornost.
– Mene zanima ima li diplomu i položen hrvatski jezik. Neću raditi posao doktora. Ako se, ne daj Bože, nešto dogodi, krivica će pasti na mene – a nisam plaćen liječnik.
Uz jezičnu barijeru, spominju se i kašnjenja na posao te nenosenje službene motorole. Slična iskustva, tvrde, imali su i u Šibeniku, gdje su također morali „krpati rupe“ umjesto liječnika.
Jedna šibenska medicinska sestra potvrđuje da problema jest bilo – i da ovaj slučaj, nažalost, nije usamljen. Bilo je, kaže, i liječnika stranaca koji nisu znali ni hrvatski ni engleski.
S druge strane, ravnatelj Zavoda za hitnu medicinu Šibensko-kninske županije Tomislav Jukić tvrdi da liječnik ima certifikat o znanju hrvatskog jezika te da nisu zaprimljene službene pritužbe pacijenata ni djelatnika, osim jedne.
Ministarstvo zdravstva potvrdilo je da je zatražilo očitovanje Zavoda te poručilo kako liječnik posjeduje odobrenje za rad Hrvatske liječničke komore i ispunjava sve uvjete, uključujući i poznavanje hrvatskog jezika.
No, na terenu – stvarnost izgleda drukčije.
Jer jedno je papir, certifikat i očitovanje, a sasvim drugo hitna pomoć u stvarnom životu, gdje se sekunde broje, gdje nema vremena za aplikacije, prevoditelje i improvizaciju.
I zato pitanje ostaje visjeti u zraku, glasnije nego ikad:
Ako liječnik ne može komunicirati s pacijentom – kako je uopće došao raditi u hitnu?