Grad Zagreb i Savez antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske organiziraju Koncert partizanske pjesme povodom Dana antifašističke borbe, a najava događaja izazvala je oštre reakcije dijela javnosti.
Koncert će se održati 13. lipnja u Maloj dvorani Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog, a kritičari upozoravaju kako se manifestacija organizira u trenutku kada se diljem Hrvatske, uključujući i Zagreb, i dalje pronalaze i istražuju žrtve poslijeratnih komunističkih likvidacija. Za mnoge je upravo zbog toga neprihvatljivo da se javnim novcem i gradskim institucijama daje prostor sadržajima koji evociraju simboliku bivšeg jugoslavenskog komunističkog sustava.
Pjesme NOB-a u središtu Zagreba
Na programu Koncerta partizanske pjesme nalazi se ukupno 26 skladbi koje će izvesti nekoliko zborova, među kojima je i ženski Zbor Praksa iz Pule, koji djeluje već 12 godina.
Na svojim društvenim mrežama članice zbora ističu kako kroz glazbu njeguju antifašističke vrijednosti, promoviraju klasnu solidarnost te nadilaženje nacionalnih podjela. Njihove aktivnosti posljednjih godina uključivale su i četverodnevnu turneju pod nazivom „Pjesmom putevima NOB-a“ kroz Crnu Goru, tijekom koje su obilazile partizanske spomenike i izvodile poznate partizanske pjesme.
U jednoj od objava poručile su kako se danas pokušava relativizirati žrtva partizanske borbe te izbrisati sjećanje na ideale za koje su ljudi ginuli. „To nije slučajnost – to je izbor. I na to ne pristajemo“, navele su.
Turneju su započele kod spomenika u Barutani pjesmom „Pjesma slobodi“, nastavile u Golubovcima uz „Po šumama i gorama“, a potom u Podgorici, gdje su zajedno s KIC POP horom nastupile na spomeniku Partizanu borcu na Gorici. Izvodile su i pjesmu „Šume, šume, najljepša vam hvala“, dok su obilazak završile u Grahovu kod spomenika Savi Kovačeviću uz „Bilećanku“.
Povratak simbola prošlog sustava
Zbor Praksa ranije je nastupao i na Festivalu pjesme otpora, a nakon jednog od nastupa na društvenim mrežama objavili su kako ih uz organizatore vežu „divne uspomene“ te izrazili želju za novim okupljanjima.
Povodom Dana pobjede nad fašizmom poručili su da su ljudi na ovim prostorima pokazali kako se i u najtežim vremenima može stati na stranu slobode i ljudskog dostojanstva te da 9. svibnja ostaje simbol otpora nepravdi.
No upravo takve poruke kod dijela javnosti izazivaju kontroverze jer smatraju da se pod plaštom antifašizma često prešućuje tamna strana jugoslavenskog komunističkog režima, uključujući političke progone, likvidacije bez suđenja i masovne grobnice koje se desetljećima otkrivaju diljem Hrvatske.
Hebrang: Slavi se nasljeđe koje skriva tisuće žrtava
Ratni ministar zdravstva i bivši ministar obrane Andrija Hebrang ranije je za portal Direktno izjavio kako zagrebačka vlast usred hrvatske metropole slavi partizanske strukture koje povezuje s poslijeratnim zločinima.
Podsjetio je pritom na podatke o više od 1800 evidentiranih jama i stratišta u Hrvatskoj, kao i više od 150 lokacija na području Zagreba i njegove okolice, za koje se smatra da kriju žrtve komunističkih likvidacija nakon završetka Drugog svjetskog rata.
Prema Hebrangovu mišljenju, aktualna gradska vlast na čelu s Tomislavom Tomaševićem ponovno otvara ideološke teme iz prošlosti, iako je građanima obećavala okretanje budućnosti. Nakon prijepora oko promjena naziva pojedinih ulica, sada se u središtu pozornosti našao i Koncert partizanske pjesme.
„Narod je takvu vlast birao dva puta. U prvom mandatu obećavali su budućnost, a bavili su se prošlošću“, poručio je Hebrang, dodajući kako smatra da Hrvatska tako ponovno otvara stare podjele umjesto da se bavi ključnim problemima današnjice.
Stare ideološke bitke umjesto pogleda prema budućnosti
Dok jedni koncert predstavljaju kao njegovanje antifašističke tradicije, drugi ga vide kao još jedan pokušaj rehabilitacije simbola bivšeg komunističkog sustava i titoističkog nasljeđa koje je iza sebe ostavilo brojne nerazriješene povijesne traume.
Zbog toga najavljeni koncert nije ostao samo kulturni događaj. U očima brojnih građana postao je simbol šire rasprave o odnosu hrvatskog društva prema nasljeđu jugoslavenskog komunizma, njegovim zločinima i pokušajima da se pojedini segmenti tog razdoblja ponovno predstave kroz romantičnu i selektivnu interpretaciju povijesti.