Dok se u javnom prostoru uporno pokušava nametnuti kao objektivna „ispravljačica“ istine i borac za prava, novinarka ekstremno lijevog Faktografa, Melita Vrsaljko, ponovno je pokazala svoje drugo lice – ono koje se ne uklapa u okvire zakona ni osnovne građanske odgovornosti.
Pijana, bez svjetala i s nevažećom dozvolom
Najnoviji incident koji se dogodio 18. siječnja u Benkovcu ozbiljno kompromitira novinarku koja je postala poznata po ideološkom aktivizmu zamotanom u celofan novinarstva. Vrsaljko je zaustavljena u gluho doba noći dok je vozila bez upaljenih svjetala, što je bio samo početak šokantnih otkrića.
Policija je alkotestom utvrdila koncentraciju od visokih 1,68 g/kg alkohola u organizmu.
Da stvar bude gora, Vrsaljko je odbila testiranje na opojna sredstva, a utvrđeno je i da joj je vozačka dozvola odavno istekla. Zbog ovakvog opasnog ponašanja, kojim je izravno ugrozila živote sugrađana, noć je provela u pritvoru do prestanka djelovanja opojnih sredstava, nakon čega je privedena pred suca, prenose hrvatski mediji.
Od provokatorice do „žrtve“: Već viđen scenarij?
Ovo privođenje samo je nastavak niza „zanimljivih“ incidenata koji prate Melitu Vrsaljko. Javnost se još uvijek živo sjeća njezinog nastupa u Benkovcu tijekom prosvjeda protiv festivala „Nosi se!“. Tada je, prema svjedočanstvima branitelja, koristila provokacije, verbalna dobacivanja i neprimjerenu gestikulaciju kako bi svjesno isprovocirala reakciju okupljenih, istovremeno pokušavajući od sebe napraviti medijsku žrtvu.
Branitelji su tada jasno poručili: Vrsaljko je agresivno i s očitom namjerom napala njihovo dostojanstvo, a potom ih prijavila policiji, što su mnogi ocijenili kao klasičan primjer lažnog prijavljivanja i ideološkog aktivizma.
Recidivistica s političkim zaleđem
Zabrinjavajuća je činjenica da ovo nije prvi put da se Vrsaljko suočava s pravnim posljedicama. Iza sebe već ima presudu za remećenje javnog reda i mira od prije dvije godine, kao i nepravomoćnu presudu iz studenog prošle godine za sličan prekršaj u Nadinu.
Postavlja se opravdano pitanje: kako osoba koja redovito puni stupce crne kronike i sudskih zapisnika može biti relevantan faktor u ocjenjivanju što je u javnom prostoru „istina“, a što „laž“? Bi li mediji, da se radi o osobi drugačijih političkih svjetonazora, o ovome šutjeli ili bi to bio skandal nacionalnih razmjera?
Ovaj slučaj još jednom otvara raspravu o dvostrukim kriterijima i ponašanju onih koji se kriju iza titule „novinara“ dok istovremeno gaze zakone države u kojoj žive.