U zemlji u kojoj je za većinu građana odlazak u trgovinu postao stresna matematička operacija, iz Rovinja nam stiže priča koja više podsjeća na scenarij iz “Dinastije” ili kakvu modernu poslovnu bajku nego na surovu hrvatsku stvarnost.
Glavni lik ove priče je Marko Remenar, predsjednik Uprave moćne Adris grupe, čija su primanja u prošloj godini probila sve plafone i ušla u sferu o kojoj obični smrtnik ne može ni sanjati.
Astronomski primici: Godišnje inkasirao 812.000 eura!
Držite se dobro za stolac: Remenar je lani ostvario ukupne bruto primitke od nevjerojatnih 812.000 eura. Ako tu cifru razbijemo na mjesece, dolazimo do onih šokantnih 68.000 eura.
Da, dobro ste pročitali. Dok prosječan hrvatski radnik godinu dana “gine” za iznos koji ovaj menadžer stavi u džep prije nego što popije prvu jutarnju kavu, postavlja se pitanje – ima li ovo ikakve veze s financijskim i zdravim razumom?
Njegova fiksna mjesečna bruto plaća iznosi gotovo 28.000 eura, a na tu se planinu novca “lijepe” i dodaci poput službenog automobila, polica osiguranja i toplog obroka. Kao da tih nekoliko stotina eura za topli obrok čini ikakvu razliku na ovakav saldo.
Kiša dionica i bonusi od pola milijuna eura
No, prava “magija” tek slijedi. Za kormilarenje sustavom koji pod sobom drži Croatia osiguranje, Cromaris i turističke divove poput Maistre, Remenar je nagrađen bonusima od nevjerojatnih 472.300 eura bruto. Taj mu je iznos isplaćen u povlaštenim dionicama kompanije.
U svijetu krupnog kapitala, to se zove “nagrađivanje izvrsnosti” jer je Adris lani ostvario 1,2 milijarde eura prihoda i neto dobit od 105 milijuna eura. Brojke su to pred kojima se skida kapa, ali ostaje onaj gorak okus u ustima.
Je li ovo normalno ili smo kolektivno poludjeli?
Je li ovo normalno?
Je li moralno, u društvu koje puca po šavovima od inflacije i mirovina koje jedva pokrivaju lijekove, isplaćivati iznose koji djeluju kao potpuna znanstvena fantastika?
Naravno, Adris je privatna kompanija pod kontrolom Ante Vlahovića i imaju pravo sa svojim novcem raditi što žele. No, kad menadžerska plaća postane ovoliko “izvanzemaljska”, ona prestaje biti samo statistika i postaje simbol duboke socijalne nepravde.
Je li jedan čovjek, koliko god sposoban bio, doista realno “vrijedan” kao čitava vojska svojih radnika? Financijski izvještaji kažu da profit opravdava sve, ali zdrav ljudski razum na ovih 68.000 eura mjesečno može samo – zanijemiti.
Nacionalnoplus