Na nedavnu izjavu Milorada Pupovca o Marku Perkoviću Thompsonu u kojoj ga pokazuje kao nacionalnu ikonu koja diktira tumačenje povijest, reagirao je Marko Milanović Litre na Facebooku:
U svojoj najnovijoj izjavi, Milorad Pupovac tvrdi da su “pjevači poput Thompsona postali nacionalne ikone koje diktiraju tumačenje povijesti”. Površno gledano, ispada da je problem u glazbi.
No stvarnost je bitno drugačija, jer Thompson ne pjeva bajke ni mitove, već povijesne događaje o Domovinskom ratu, Bleiburgu, komunističkim zločinima i hrvatskoj borbi za slobodu. Ali ta povijest nije Thompsonova, one su rezultat rada hrvatskih povjesničara, arhivista i svjedoka vremena.
Drugim riječima: problem Pupovca nije glazba, nego sadržaj. A taj sadržaj dolazi iz pera hrvatske historiografije.
Pupovca zapravo muči što je narod počeo slušati svoju povijest, izrečenu svojim jezikom i osjećajem umjesto da kleči pred “službenom istinom” krojenom u kabinetima u kojima se i danas prešućuju zločini komunizma, veliča Jugoslavija i demonizira sve hrvatsko što nije politički korektno.
Kada se u pjesmama spominju HOS-ovci, Ovčara, Vukovar i Škabrnja to nije diktat, to je pamćenje. Nije to “povijesni revizionizam”, nego refleksija onoga što su hrvatski povjesničari već davno zapisali, samo što to nikada nije imalo prostora u udžbenicima, na filmu ni na HRT-u.
Tko zapravo nameće povijesni narativ? Pjevač koji pjeva ono što su povjesničari dokumentirali ili političar koji želi zabraniti da se o tome pjeva?
Ako Pupovcu smeta ono što se pjeva neka pročita što o tim temama pišu hrvatski povjesničari. Ili je i njih spreman proglasiti “problemom za budućnost Hrvatske”?
Ovaj pokušaj da se kroz kulturu ušutka znanstvenu istinu zapravo je očajnički potez onih koji su desetljećima zlorabili institucije da prikriju vlastitu povijesnu odgovornost.
Jer kad Pupovac kaže da je problem što pjevači oblikuju povijest, mi kažemo: “Ne, gospodine Pupovac, problem je što vi osporavate ono što su hrvatski povjesničari stručno obradili, samo zato što vam se ne sviđa ishod.”