Svetom misom i molitvom u crkvi Rođenja Blažene Djevice Marije u Boričevcu, dostojanstvenom procesijom te polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća pred spomen-obilježjem stradalima, dostojanstveno je obilježen Dan sjećanja na žrtve Boričevca 1941. godine. Bilo je to još jedno prisjećanje na tragične dane kada je to mirno ličko selo podnijelo neizmjernu žrtvu, postavši simbolom stradanja hrvatskog naroda u Lici.
Tijekom Drugoga svjetskog rata, neposredno nakon izbijanja oružanog ustanka u susjednom Srbu krajem srpnja 1941. godine, Boričevac se našao na udaru vala nasilja i teških zločina usmjerenih protiv civilnog stanovništva. Među nedužnim žrtvama koje su platile najvišu cijenu bili su starci, žene i djeca. Oni koji su uspjeli izbjeći smrti bili su prisiljeni napustiti svoja stoljetna ognjišta, dok je selo sustavno spaljeno, opljačkano i do temelja uništeno.
Svjedočanstva koja ne blijede
O razmjerima ove obiteljske i nacionalne tragedije i danas iz prve ruke svjedoče potomci stradalih i protjeranih Boričevčana, čije obiteljske priče i nakon više od osam desetljeća nose težak teret prošlosti.
„Moj otac Mile Pavelić rođen je ovdje, zajedno sa sestrom i četiri brata. On i njegova cijela obitelj — s ocem, stričevima i djedom iz zadruge Pavelić (Ivan pok. Gogo) — protjerani su iz ovih krajeva. Dva strica su ostala i oni su ovdje poginuli”, emotivno se prisjetio Marko Pavelić, član obitelji žrtava Boričevca.
Razmjere uništenja sela i dugoročne posljedice ovog zločina naglašavaju i predstavnici žrtvoslovnih udruga koji godinama ulažu napore kako se istina o Boričevcu ne bi prepustila zaboravu.
„Ti ustanici, pobunjenici, oni su ih proganjali, a jedan dio ljudi umirao je i usput. Koliko je točno njih stradalo na tom putu progonstva, to ni danas ne znamo sa sigurnošću, ali ukupan broj ljudi s ovog područja koji su stradali u Drugom svjetskom ratu je oko 300, u razdoblju od 1941. do 1945. godine. I ono što je najvažnije i najtužnije naglasiti — to selo danas gotovo više i ne postoji”, istaknuo je Pero Šola, dugogodišnji aktivni član žrtvoslovnih udruga.
Desetljeća šutnje i borba za istinu
Tragedija Boričevca dodatno je produbljena u poslijeratnom razdoblju. Desetljećima je preživjelim mještanima i njihovim potomcima bilo zabranjeno vratiti se na svoja imanja, dok je u službenim historiografskim narativima bivšega sustava ovaj zločin prešućivan ili potiskivan. Zbog političkih zabrana, povratak i obnova imanja onemogućeni su sve do demokratskih promjena i stvaranja samostalne Republike Hrvatske.
Danas Boričevac stoji kao tihi spomenik jedne teške povijesne nepravde. Polaganjem vijenaca i molitvom još je jednom poslana jasna poruka o važnosti očuvanja povijesne istine, dostojanstvenog sjećanja na sve nedužne žrtve te trajnog spomena na dane koji nikada ne smiju biti zaboravljeni.
Nacionalnoplus
