Prije točno četiri godine, 5. siječnja 2019. godine, održan je drugi krug predsjedničkih izbora na kojima je tadašnju predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović pobijedio Zoran Milanović. Njemu, dakle, petogodišnji mandat istječe krajem ove nove godine, 2024. Iako je nedavno jasno rekao da ga se ne pita o kandidaturi za drugi mandat dok ne prođu parlamentarni izbori, jer se dotad sigurno neće izjašnjavati o svojim namjerama, Milanović je itekako krenuo u pretkampanju. U njegovu slučaju to je – šutnja. Nema ga u medijima, nema polemika s Vladom jer je višekratno dokazano da mu rejting raste čim manje istupa.
No njegova je kandidatura praktički gotova stvar. Najpopularniji je političar u državi i bio bi lud da ne ode po još jedan mandat na Pantovčaku. Ima sve šanse da ga lako dobije, birači ga vole, igrao je gotovo četiri godine mandata na taktiku udvaranja desnici, a sad će se u predizbornoj godini vratiti u okrilje ljevice, koja čini njegovo izvorno biračko tijelo. Milanović je, bez obzira na to tko će mu biti suparnik, već sada favorit na predsjedničkim izborima.
Izgubljena bitka
Ipak, više je nego zanimljivo tko će mu zbilja biti protukandidat. HDZ, koji je u izbornu 2024. ušao sa stabilnim rejtingom između 25 i 30 posto, koji može osigurati dosta lak put Andreju Plenkoviću da pokuša dobiti treći mandat u ulozi premijera, morat će imati dostojnog protukandidata Milanoviću. Nekoga tko će biti spreman staviti boksačke rukavice i ući u “ultimate fight” s teškašem Milanovićem. MMA pravila propisuju da hrvački orijentirani borci teško prolaze, bolje se ocjenjuju oni koji su orijentirani na udaranje, a publika traži dinamiku, tempo i atraktivnost – to je opis koji će odgovarati i predizbornoj kampanji za Pantovčak do kraja ove godine.
Izbori za predsjednika moraju se održati oko Božića, tu nema odgode ili taktiziranja s datumima, i već sada znamo da ćemo od rane jeseni biti u kampanji za Pantovčak. Pritom si HDZ ne može dopustiti slabe igrače. Moraju se spremiti za istinsku borbu, a ne šah, stoga možemo očekivati da će ipak nasuprot Milanoviću ponuditi nekog od jakih kandidata. U suprotnom, ako igraju s pijunom, Milanović bi mogao shemom G6 pojesti cijelu vojsku HDZ-ova pješaštva.
U HDZ-u zapravo još nemaju konačnu odluku jer i oni čekaju da vide kako će se stvar razvijati nakon izbora za Sabor, koliko će ojačati ili oslabjeti. Svi misle kako bi jedini dostojni suparnik Milanoviću mogao biti samo Andrej Plenković, i to bi zaista bio “final countdown”, mitski sukob, ali čak ni Plenković nije takav Superman da istodobno bude premijer, nova Ursula von der Leyen i Milanovićev protukandidat, sve u jednome.
Zato je sada pred vladajućom strankom odluka o kandidatu – iako su izbori božićni, kandidat mora biti proljetni, jer treba vremena da se osmisli kampanja, glavne teme i da se, što je najvažnije, poradi na PR liku i djelu te osobe koja će imati herc krenuti na Milanovića.
Jandroković u igri
Vrlo jako, a pragmatično rješenje, jest obnovljena ideja da se predsjednika Sabora Gordana Jandrokovića nagovori na tu kandidaturu. Smatra se da se popularni “Njonjo“, koji egzistira kao najdugovječniji čovjek u vrhu stranke uz Olega Butkovića, sada dovoljno izbrusio da bez straha može na megdan aktualnom predsjedniku.
Uz to, oni su i rodbinski povezani, preko Jandrokovićeve supruge, što je u javnosti poznato, i s vremena na vrijeme njih se dvojica sretnu na obiteljskim okupljanjima pa se dobro i poznaju, što može relaksirati kampanju. Pritom je Milanović bezbroj puta javno izvrijeđao Jandrokovića, uostalom, on je i plasirao nadimak Njonjo, ali u HDZ-u vjeruju kako je Jandroković sada već itekako dovoljno sazrio da može suvereno krenuti u “fajt” s Milanovićem. Ima onih koji misle da bi ga Jandroković čak mogao i pobijediti jer ima određenog šarma, puno političkog iskustva i jednako tako predstavlja umiveni desni HDZ, bez isključivosti i ekstrema. S obzirom na to koliko se Plenković grozi pomisli da bi u redovima HDZ-a mogla postojati bilo koja osoba koja njemu može biti potencijalna opasnost, Jandroković bi pritom mogao biti i ritualno žrtvovan, ako izbore izgubi, za svaki slučaj. Zato je njegovo ime ponovo u optjecaju. Naravno, ako on sam pristane na to, a ima dovoljno integriteta da ga se ipak nešto i pita.
Zato su u vladajućoj stranci ipak možda skloniji u ovu unaprijed izgubljenu bitku gurnuti neko pristojno, ali politički slabije ime, nekoga koga je moguće “žrtvovati”. Ali i nekoga tko je sam sebe spreman žrtvovati za slavu.
Najveći favorit iz sjene je bivši dugogodišnji Tuđmanov ministar vanjskih poslova i Plenkovićev savjetnik Mate Granić, koji upravo po Hrvatskoj promovira drugo izdanje svoje knjige “Diplomatska oluja”, po kojoj je producentska kuća Menorah film obitelji Prižmić snimila istoimenu dokumentarnu seriju koja je na HTV-u emitirana prije pola godine. Zanimljivo je da su u Granićevo vrijeme u Ministarstvu vanjskih poslova politički stasali i Andrej Plenković i Zoran Milanović.
Gasi vatre
Granić je već bio predsjednički kandidat 2000. godine, na izborima na kojima je prvi puta pobijedio Stipe Mesić, a tada mu je šef kampanje bio mladi Andrej Plenković. Mate
Granić je i danas veoma utjecajan zbog bliskosti s premijerom, nekoliko puta bio u hrvatskoj delegaciji u Ukrajini, često pomaže savjetima oko kadrovskih riješenja, gasi vatre u Ministarstvu vanjskih poslova… Najveća prednost mu je što mu Plenković apsolutno vjeruje, a za birače je i veza s Tuđmanovim HDZ-om. Iako mnogi misle kako je Mate Granić prestar i bez ikakvih šansi, drugi tvrde kako je on realna opcija i da bi Plenković – ako dođe do takvog raspleta događaja – u potpunosti stao iza njega, a na valu HDZ-ove pobjede na parlamentarnim izborima ništa nije nemoguće…
Donedavno se spominjalo i ime Ivana Šimonovića, samozatajnog diplomata koji je svojedobno bio i ministar pravosuđa, ali i pomoćnik glavnog tajnika UN-a Ban Ki-Moona, koji je danas veoma angažiran i na pitanjima vezanima uz Ukrajinu. On bi bio protuteža naprasitom Milanoviću svojom stručnošću i profesorskim diskursom, na temelju čega bi mogao dobiti glasove mirne, građanske Hrvatske. U slučaju da takva Hrvatska uopće glasa za HDZ. Je li spreman ući u utakmicu, nije poznato, ali u Plenkovićevu krugu ozbiljno razmatraju takav scenarij, ako bi Šimonović, koji nije nepolitičan, i sam to odlučio.
U eteru se pojavljuje još niz imena, među kojima i ono Željka Reinera, ali s takvim kandidaturama HDZ bi unaprijed izvjesio bijelu zastavu. No postoji jedno ime koje je u posljednje vrijeme isplivalo, a s obzirom na to da je riječ o osobi koja je spremna ponijeti teret kandidature čak i ako to znači gubitak izbora, u vrhu HDZ-a ozbiljno razmišljaju da krenu s kandidaturom dr. Dragana Primorca.
Američki kandidat
Primorac je dovoljno iskusan u politici, a s relativno čvrstim CV-jem, i što je najvažnije, spreman je poginuti za par mjeseci slave. Ni njemu ne bi bilo prvi put – 2009. već je sudjelovao na izborima za Pantovčak, i to kao nezavisni kandidat. Primorac je liječnik i sveučilišni profesor, ekspert za forenziku i genetiku, a ministar obrazovanja bio je čak šest godina, od 2003. do 2009., i javnosti je dobro poznat. Tada je bio član HDZ-a, poslije je izašao iz stranke, ali se u međuvremenu vratio. Relativno je i mlad, rođen je 1965., dakle Milanovićeva generacija, a ima iskustva i u biznisu s obzirom na to da vodi kliniku Sv. Katarina.
No još je jedan razlog zbog kojih bi Primorčeva kandidatura imala smisla. Naime, Dragan Primorac je među ostalim i vrlo blizak židovskoj zajednici u Zagrebu, koja ga smatra svojevrsnim “pravednikom” koji pomaže Židovima u Hrvatskoj, a i kumovao je otvaranju izraelskog veleposlanstva u Zagrebu. On je vrlo aktivan zagovornik prava Izraela na “oslobađanje” pojasa Gaze u aktualnom bliskoistočnom ratu i kao takav blizak je i stavovima recentne američke politike u ratu Izraela i Palestinaca. Njegova bi kandidatura imala i tu dimenziju.
Dok bi Milanović u kampanji vjerojatno morao ponavljati svoje proruske stavove o Ukrajini, koje ne može negirati, Primorac bi bio eksponent potpuno suprotne, američko-izraelske politike kad je riječ o Bliskom istoku. Ljubitelji teorija zavjere vjerojatno bi iz toga zaključili da bi Dragan Primorac mogao biti američki, a ne Plenkovićev kandidat na ovim izborima za predsjednika države, što cijelu stvar dodatno čini zanimljivom i aktualnom.
Stalna meta
Vanjskopolitičke teme time bi automatski postale prevladavajuće u kampanji za Pantovčak, a Andrej Plenković upravo to i želi – da on osobno prestane biti Milanovićeva stalna meta i da se aktualni predsjednik okrene temama za koje i ima ustavne ovlasti, a to vanjska politika upravo jest. Tako bi kampanja dobila potpuno novi ton, a Vlada bi više-manje ostala pošteđena Milanovićeva oštrog jezika. Ili se barem u HDZ-u tako nadaju. No, iz kruga ljudi bliskih Draganu Primorcu šire se glasine da je on ovih dana, nakon posjeta Bijeloj kući gotovo sigurno odustao od potencijalne kandidature.
Naravno, vladajuća stranka ima vremena da o kandidatu razmisli praktički sve do rujna, no realno je da kandidat treba biti neko dulje vrijeme ipak javno prisutan, stoga bi već na proljeće, za mjesec ili dva, odluka morala biti donesena bar u visokom stranačkom gremiju.
Marko Radić