Dok se istarska publika jasno izjasnila razvijanjem transparenta “Istra je ustala iz sjene. Pulska Arena te čeka”, gradonačelnik Pule Peđa Grbin odlučio je stati na kraj željama vlastitih građana. Pozivajući se na pravilnike i statut, Grbin je kategorički odbio mogućnost Thompsonovog nastupa u amfiteatru, proglašavajući ga nepoželjnim zbog “vrijednosti koje se promiču”.
Međutim, nemoguće je promatrati ovaj strogi, gotovo moralizatorski stav bez osjećaja duboke ironije. Izjave koje danas stižu iz ureda gradonačelnika ne zvuče kao principijelna obrana vrijednosti, već kao klasično političko ulizivanje onom dijelu biračkog tijela koji živi u prošlim stoljećima, dok se istovremeno ignorira stvarnost na terenu.
Od pjesme u kafiću do zabrane u Areni
Podsjetimo, Peđa Grbin nije oduvijek bio tako “osjetljiv” na Thompsonov repertoar. Hrvatska javnost dobro pamti snimke na kojima aktualni gradonačelnik, u vidno “veselom” stanju u jednom ugostiteljskom objektu, iz petnih žila pjeva upravo Thompsonove pjesme.
Tada mu stihovi koji slave domoljublje nisu smetali. Tada mu Thompson nije bio “protivan vrijednostima Statuta”. Što se promijenilo?
Je li u pitanju dvoličnost – gdje je u privatnom krugu Thompson dobar za zabavu, a u javnom prostoru meta za političke bodove?
Radi li se o cinizmu čovjeka koji jedno pjeva dok pije, a drugo brani dok vlada?
Ili je ipak u pitanju goli egoizam i pohlepa za vlašću, gdje se vlastiti glazbeni ukus (ili barem prošlo ponašanje) žrtvuje radi ideološkog pozicioniranja?
“Dok sam ja gradonačelnik…” – Mandat temeljen na zabranama
Grbinova izjava: “Dok sam ja gradonačelnik, Thompson neće u Puli nastupati u prostorima kojima upravlja grad” zvuči više kao proglas nekog prošlog sustava nego kao izjava modernog, liberalnog političara. Pitanje koje se nameće je jednostavno: Zašto je Grbin javno pjevao Thompsonove pjesme ako ih smatra toliko štetnima za društvo?
Ako su te pjesme bile dovoljno dobre za njega u trenutku opuštanja, tko je on da odlučuje da iste te pjesme nisu dovoljno dobre za tisuće Istrana koji su ih došli slušati u Poreč, a žele ih čuti i u Puli?
Thompsonov koncert u Poreču pokazao je da interes postoji i da je Istra odavno narasla iznad starih podjela. Jedini koji u tim podjelama još uvijek traže spas su političari poput Grbina, koji u nedostatku konkretnih rezultata posežu za zabranama, zaboravljajući da internet (i narod) pamti njihove vesele izvedbe onoga što danas pokušavaju zabraniti.