U kući hrvatskog nogometa danas je i službeno zatvorena jedna od najglamuroznijih knjiga u povijesti našeg sporta, a odmah je otvoreno novo, dobro nam poznato poglavlje. Izvršni odbor HNS-a danas je u 13 sati stavio konačni pečat na odluku o kojoj se tjednima šaputalo u kuloarima: Slaven Bilić ponovno je izbornik hrvatske nogometne reprezentacije!
Samo sat vremena nakon službene potvrde, u 14 sati, novi/stari strateg sjeo je pred sedmu silu na konferenciji za medije, spreman za svoj drugi mandat na najužarenijoj klupi domaće estrade.
Odlazak kralja rezultata: Dalićeva era za vječnost
Bilić na užarenu stolicu sjeda kao nasljednik Zlatka Dalića, čovjeka koji je nakon gotovo devet godina odlučio reći “dosta” i zaključiti svoj nevjerojatni mandat. Dalić s klupe odlazi ne samo kao dugovječni izbornik, već kao apsolutna legenda i najuspješniji strateg u povijesti Vatrenih.
Pod njegovom dirigentskom palicom Hrvatska je prešla put od skepticizma do svjetske elite, ostvarivši rezultate koji graniče s naučnom fantastikom za zemlju od nepuna četiri milijuna stanovnika:
-
2018. Moskva: Povijesno srebro koje je zapalilo naciju.
-
2022. Katar: Brončani sjaj i potvrda kontinuiteta svjetske klase.
-
2023. Liga nacija: Srebrna medalja u Rotterdamu, tek korak do trofeja.
Dalićev naslijeđeni ulog je ogroman, a ljestvica podignuta do samog neba.
Povratak otpisanog: Više od desetljeća čekanja na popravni ispit
Za Slavena Bilića ovo nije samo posao – ovo je povratak kući nakon dugih 14 godina. Karizmatični Splićanin vodio je Vatrene u svom prvom mandatu od 2006. do 2012. godine, kada je u hrvatski nogomet unio moderni, drski, “rock ‘n’ roll” pristup.
Ipak, njegov prvi boravak na klupi ostao je zapamćen po mješavini neviđene euforije i teških, dramatičnih sportskih trauma. Bilić je Hrvatsku odveo na dva velika natjecanja, no oba su ostavila otvoren račun s fortunom.
Između bečke drame i južnoafričkog posta
Nacija i danas pamti Euro 2008. i onu prokletu bečku noć protiv Turske u četvrtfinalu, kada nas je sekunda dijelila od polufinala, da bi nas jedanaesterci gurnuli u očaj. Četiri godine kasnije, na Euru 2012. u Poljskoj i Ukrajini, Bilićevi Vatreni zapeli su u “skupini smrti”, završivši treći iza Španjolske i Italije – dviju reprezentacija koje su kasnije otišle do samog finala.
Najveća mrlja tog prvog mandata svakako ostaje neuspjeh u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2010. u Južnoj Africi, što je bio jedini Mundijal kojeg je Bilić propustio kao izbornik.
Slaven Bilić se vraća stariji, iskusniji i taktički prekaljeniji kroz brojne inozemne angažmane. Pred njim je momčad s pobjedničkim mentalitetom koji je ugradio Dalić, ali i momčad u tranziciji. Vrijeme za prilagodbu ne postoji – nacija, navikla na medalje, traži igru, energiju i, iznad svega, rezultat. Slaven ponovno ima mikrofon u rukama, a pjesma počinje već danas.
Nacionalnoplus