Piše: Dražen Prša
Predsjednička utrka ulazi u završnicu, a drugi krug izbora, koji će odlučiti hoće li Zoran Milanović ostati na Pantovčaku ili će ga naslijediti HDZ-ov kandidat Dragan Primorac, održava se za šest dana. Iako je Milanović u prvom krugu ostvario značajnu prednost s 49,09% glasova, njegova kampanja u drugom krugu suočava se s intenzivnim napadima iz vladajućih struktura.
Otkako se aktivno uključio u parlamentarne izbore proteklog proljeća, Milanović se našao na udaru premijera Andreja Plenkovića i njegovih pristaša. Kritike na njegov račun ne jenjavaju – premijer i vladajući ga konstantno nazivaju kršiteljem Ustava i osobom odgovornom za političke i društvene krize koje potresaju zemlju.
Milanović, međutim, u svojoj kampanji ističe da mu je cilj jačanje demokratskih institucija i vraćanje političkog djelovanja unutar ustavnih okvira. Njegova poruka biračima glasi da je ključna zadaća predsjednika sprječavanje prekomjerne koncentracije moći u rukama vlade. U svojim javnim nastupima Milanović naglašava potrebu za povećanjem transparentnosti u vođenju države i osiguravanju ravnoteže među granama vlasti.
Zoran Milanović i već je od one večeri pobjede u prvom krugu krenuo s državničkim, pomirbenim govorom, a Primorac se odlučio za ovaj agresivni, ideološki obojen narativ. To na neki način izgleda kao pokušaj kohezije dijela desnog biračkog tijela, odnosno smanjenja razlike i minimalizacije štete koja se može dogoditi nekim još gorim rezultatom u drugom krugu, a ne taktika kojom se ide na pobjedu.
Milanović je “politički fajter” iako se Primorac svim silama trudi pokazati kao profesor Taekwondoa, što mu ni u ovom slučaju ne ideočito, u korist.
S druge strane, Dragan Primorac koristi trenutak za pozicioniranje sebe kao stabilne alternative. Uz podršku HDZ-a, Primorac pokušava pridobiti birače koji su izgubili povjerenje u Milanovića zbog njegovog često oštrog stila i sukoba s vladom. Primorac svoju kampanju gradi na porukama o potrebi za jedinstvom i stabilnošću, ističući da Hrvatska treba predsjednika koji će promovirati dijalog i suradnju, a ne produbljivati sukobe.
Kako se bliži datum drugog kruga izbora, oba kandidata pojačavaju aktivnosti na terenu i koriste društvene mreže kako bi doprijeli do što većeg broja birača, osobito onih neodlučnih. Fokus obje kampanje sada je na pridobivanju glasova birača koji su u prvom krugu podržali treće opcije ili nisu izašli na birališta.
Hoće li Milanović uspjeti zadržati povjerenje većine birača i osigurati još jedan mandat, ili će Primorac iznenaditi velikim preokretom, znat će se 12. siječnja. Rezultat ovih izbora mogao bi značajno utjecati na političku dinamiku Hrvatske u nadolazećem razdoblju.
Razlike između Zorana Milanovića i Dragana Primorca u predsjedničkoj kampanji ključne su i obuhvaćaju njihov politički stil, poruke koje šalju biračima i način na koji imaju ulogu predsjednika Republike.
Politički stil i pristup komunikaciji Zorana Milanovića poznat je po svom direktnom, oštrom i konfrontacijskom stilu. Ne libi se otvoreno kritizirati premijera Plenkovića, vladu i druge političke aktere. Njegove su izjave često kontraverzne, ali mnoge djeluju iskreno i autentično. Milanović koristi polemiku kao sredstvo za skretanje pažnje na teme koje smatra važnima.
S druge strane, negativni aspekti Dragana Primorca odnose se na percepciju neovisnosti, političkog iskustva i jasnog stava prema unutarnjim problemima Hrvatske .
Povezanost s HDZ-om mnogi vide kao slabost jer postoji bojazan da bi kao predsjednik bio previše popustljiv prema vladi, umjesto da ga kontrolira i kritizira kad je to potrebno.
Primorčev nedostatak političkog iskustva u domaćoj politici također izaziva sumnje kako bi reagirao u nazovimo, kriznim situacija, osobito kada bi trebalo donijeti nepopularne odluke.
Njegov pomirljiv stil može se smatrati i prednošću, ali izbjegavati sukobe i ne donositi teške odluke, što bi ugrozilo njega i njegovu odlučnost.
Zbog nejasnih stavova o ključnim pitanjima, Primorac nije uvjeriv prema unutarnjim problemima, poput korupcije i pravosudnih reformi .
Kritizira ga se i zato što nije pokazao dovoljno snažan stav protiv korupcije, a HDZ-ova prošlost s korupcijskim aferom dobro je javnosti poznata.
Primorac je fokusiran na vanjsku politiku i međunarodne odnose, no kritičari smatraju da premalo pažnje posvećuje unutarnjim problemima, poput pravosuđa, korupcije i socijalnih pitanja.
Ono što Primorca čini “drugačijim” je to što je prepoznat kao stručnjak s bogatim iskustvom u znanosti, diplomaciji i međunarodnim odnosima , što ga čini kredibilnim predstavnikom Hrvatske u svijetu.
Ima smiren i pomirljiv stil – za razliku od Milanovića, umjerenoj retorici i pristupu bez sukoba. Ima naglasak na jedinstvu i suradnji.
Primorac se fokusira na privlačenje stranih ulaganja, razvoj znanosti i obrazovanja, te međunarodnu promociju Hrvatske, što birači vide kao prednost.
Kompetentan je u zdravstvenim temama a kao bivši ministar znanosti i obrazovanja, te ima stručnija pozitivna rješenja za reformu zdravstvenog i obrazovnog sustava .
