PUSIĆ – ILI THOMPSON, za koga će se premijer opredijeliti?

Postoji nešto posebno gadljivo u fenomenu klevetnika države u kojoj žive. Oni koji su godinama radili protiv vlastite države, oni koji su pod krinkom „civilnog društva“ uvijek služili nekom tuđem gospodaru – uvijek se vraćaju „u pravi čas“.

Najnovija epizoda dolazi u režiji Zorana Pusića: Čovjeka koji se usuđuje pozvati premijera Hrvatske da zabrani Thompsona na dočeku rukometaša. Jer Marko Perković Thompson „budi ustaštvo“. I treba ga stoga „zabraniti?“

Tražiti od Plenkovića da zabrani Thompsona na dočeku rukometaša u Zagrebu? U njegovoj Hrvatskoj za koju je ginuo? I to Zoran Pusić, predstavnik mnoštva udruga koje mu financiramo svi mi, i organizacija koja uporno pokušava nametnuti kompleks o Hrvatskoj kao „problematičnoj državi“, koji sada sebi daje pravo određivati što ovaj narod (kojeg očito tako mrzi) smije slaviti, koga smije slušati, što smije pjevati.

Meni se danas nameće pitanje koje i Vama postavljam da razmislite i zapitamo se svi: Da nije Zoran Pusić spriječio Thompsona u pjesmi kad smo dočekali Vatrene 2018. godine, nakon drugog mjesta u Moskvi?

Ne mogu prestati zamišljati kako je to onda funkcioniralo: Pusić odlazi Pupovcu koji je tada bio dio Vlade, a on svojim linijama organizira sabotažu Thompsona. Je li to ista ona želja koja ga je tjerala da, dok smo mi ginuli, piše pamflete u kojima nas se proglašavalo zločincima?

Meni je jasno da Pusić ne može podnijeti ono što smo izborili u ratu. Ali sportski bi bilo, ne samo priznati poraz, nego i grijeh odnosno zločin.

Znam da to mogu samo pošteni i hrabri, neki dobri ljudi, a izdajice i mrzitelji vlastite države, naravno, ne mogu. Razumljivo mi je da Pusić ne može podnijeti da Hrvatska slavi bez njegovih isprika i ograničenja. S bilo kim koji bi takvo što napravio, osobno nemam što tražiti ni privatno, ni politički.
Ali, nadam se da to ovoj vladi neće ni pasti na pamet.

Podijeli objavu