Hrvatska i ovog ponedjeljka, 22. lipnja, službeno obilježava Dan antifašističke borbe, praznik koji desetljećima, s potpunim pravom, izaziva duboke podjele i opravdan revolt u hrvatskom narodu. Dok se u šumi Brezovicu pokraj Siska državni vrh i dežurni sljedbenici bivšeg sustava klanjaju režiranim mitovima o osnivanju Prvog sisačkog partizanskog odreda, s desnog političkog spektra stižu oštre i beskompromisne reakcije.
U javnom prostoru snažno je odjeknuo suverenistički i povijesno utemeljeni osvrt bivšeg potpredsjednika Vlade i nekadašnjeg šefa HDZ-a, Tomislava Karamarka. On je kirurškom preciznošću razmontirao ovaj nametnuti praznik, nazvavši ga onim što on u znanstvenom smislu i jest – običnim političkim konstruktom.
“Danas je 22. lipnja Dan antifašističke borbe. Po kriterijima historiografskog znanstvenog pristupa naziv tog praznika zaslužuje kraticu ‘tzv’. Ipak, logorska vatra je upaljena, totem podignut, a svečani ratnički ples ne posustaje. Oblaci bunike nadvili su se nad Hrvatskom, a lule pomirbe odavno bačene u neki od Tomaševićevih koloritnih kontejnera”, oštro je u startu poručio Karamarko.
„Habulinova mladež” i crvene kravate iz kemijske čistionice
U svom prepoznatljivom stilu, Karamarko se osvrnuo na aktere koji svake godine u Brezovici ponavljaju iste, davno prežvakane partijske fraze, dok narod gleda predstavu političara opće prakse i profesionalnih antifašista koji ne znaju ni osnovne brojke vlastite mitologije.
“Unatoč ratničkim bojama, raspoznajemo poznata lica vrijednih povjesničara dnevno-političke primjene, Habulinovu mladež, nekakve besmrtne odrede i političare opće prakse. Odijela i crvene kravate donesene iz kemijskih čistionica, vijenci na sve strane, a usta prepuna prvog gerilskog, partizanskog odreda u Europi. Jedino se nisu uspjeli dogovoriti koliko ih je taj dan zdimilo u šumu Brezovicu – 8, 9, 24 ili 76.”
Poljska istina nasuprot kumrovečkih falsifikata
Suprotstavljajući se ljevičarskom monopolu na povijesnu istinu i lažnim tezama o “prvom odredu u Europi”, Karamarko je iznio neoborive i znanstveno relevantne povijesne činjenice koje jasno pokazuju gdje se i kada uistinu rodio stvarni otpor nacizmu.
“Spomenimo ipak neke relevantne činjenice. Prva gerilska postrojba u Europi koja se suprostavila njemačkom okupatoru osnovana je u ožujku 1940. pokraj sela Husicka u Poljskoj, a vodio ju je bojnik Henryk Dobrzanski-Hubal. Ti hrabri borci, njih 180, borili su se i pružali snažan otpor Nijemcima. Poraženi su i likvidirani kod mjesta Opoczno 30. travnja 1940.”
Karamarko je potom podsjetio na sramotnu epizodu svjetske povijesti koju domaći apologeti komunizma uporno guraju pod tepih – pakt između Hitlera i Staljina, koji je bio izravni okidač za početak Drugog svjetskog rata.
“Pretpostavljam da su naši današnji tulumaši čuli za pakt Ribbentrop-Molotov, sklopljen 23. kolovoza 1939.? Tim sporazumom dva zločinačka, nakaradna, totalitarna režima, komunizam i nacizam, predvođeni dvojicom luđaka izvršili su podjelu interesnih sfera u nezavisnim zemljama Finskoj, Estoniji, Latviji, Litvi, Poljskoj i Rumunjskoj. Nakon toga Njemačka je napala Poljsku 1., a Sovjetski Savez ju napada 17. rujna 1939.”
Ključno pitanje: Drugovi, jeste li od 1939. do 1941. bili hitlerovci?
Dok je Europa krvarila pod čizmom dvojice ortaka, Hitlera i Staljina, postavlja se logično pitanje: što su radili oni koje danas država slavi kao tobožnje prve borce za slobodu? Karamarko pogađa u samu srž komunističkog licemjerja i vazalskog odnosa prema Moskvi.
“Što su tada radili hrvatski ‘revolucionari’? Gdje im je bio čelnik, zločinac JB Tito? Grijali su se uz velikog ruskog medvjeda dok je sa svojim saveznikom Hitlerom započinjao krvavi pir u Europi. Jer zapovijedi su stizale iz Moskve.
lipnja 1941. Njemačka je napala Rusiju, a grupica staljinista, lenjinista i titoista navodno zbrisala u šumu Brezovicu. Logično je pitanje – drugovi, što ste bili od 23. kolovoza 1939. do 22. lipnja 1941.? Bilo je to vrijeme realnog saveza Njemačke i Rusije. Netko malo vehementniji bi vas pitao jeste li u tom razdoblju bili i hitlerovci?”
Sramotni maskenbal: Između nategnute Brezovice i pokolja Hrvata u Srbu
Na koncu, Karamarko je ogolio i samu genezu ovog praznika koji je u hrvatski kalendar uvršten 1991. godine kao plod nategnutih političkih kompromisa i traženja simbolike tamo gdje je nema, umjesto da se jednom zauvijek raskrsti s crvenim totalitarizmom.
“Srećom saveznici su se ipak posvađali. Drugovi habulinoidi, sudionici kumrovečkog maskenbala, vi balegari koji pričate o zločincu Titu kao brendu (?) dužni ste neke odgovore. 22. lipanj, kao Dan antifašističke borbe obilježava se od 1991., dakle od osamostaljenja Hrvatske, zbog nategnute simbolike. Do tada se slavio 27. srpnja. Odlučite konačno kad ste pokazali mišiće i ustali – 27. srpnja 1941. kad je izvršen pokolj Hrvata u Srbu i okolici ili 22. lipnja kad je propao savez tate Staljina s Hitlerom?”
Ovim istupom Karamarko je poslao jasnu poruku: moderna i suverena država Hrvatska ne može i ne smije graditi svoj identitet na temeljima propalog saveza dvaju totalitarnih koljača niti na mitovima skrojenim u moskovskim i kumrovečkim kuloarima. Vrijeme je da se lažni totemi sruše, a povijest prepusti nepobitnim činjenicama.
Nacionalnoplus