Predstavnici SDSS-a ove godine neće 17. studenog, kako su to činili prijašnjih godina, baciti vijence u Dunav u Vukovaru, nakon prijetnji Domovinskog pokreta da će ih ondje dočekati “živi zid” kojim će ih spriječiti da odaju počast žrtvama. Predstavnici Samostalne demokratske srpske stranke (SDSS) i drugih srpskih organizacija obratili su se danas javnosti.
Potpredsjednica Vlade Anja Šimpraga na konferenciji je rekla kako danas neće govoriti o onima koji su o njima govorili proteklih dana, a govorit će vjerojatno i narednih dana. “Mi nismo ti. Govorit ćemo o tome zašto danas i sutra nismo tamo gdje smo trebali i htjeli biti, na komemoraciji za sve žrtve Vukovara i Škabrnje. Trebali smo i htjeli biti na Dunavu za sve žrtve hrvatske i srpske nacionalnosti koji su skončali u njemu. Na Ovčari i u prvoslavnom hramu svetog Nikole”, kaže Šimpraga.
“Trebali smo i htjeli biti u Koloni sjećanja. Danas vidimo da to ne možemo i ne trebamo. Ne možemo i ne trebamo biti jer se našu potrebu za iskazivanje pijeteta pretvara u povod za fizičko sukobljavanje. Ne možemo jer želimo sačuvati dostojanstvo vukovarske i škabrnjske komemoracije, ali i naše dostojanstvo. Pozivamo naše sunarodnjake, Srbe i Srpkinje, da u svojim srcima zapale svijeće za pomen na naše sugrađane, Hrvate i Hrvatice, koji su ubijeni u ovim krajevima…”, rekla je Šimpraga poručujući na kraju da treba graditi mir i dostojanstvo u sjećanju i življenju.
“Neka je trajan mir među svima nama koji se sjećamo”, završila je.
Podsjetimo, gostujući na N1 televiziji u utorak, predsjednik SDSS-a Milorad Pupovac rekao je da će “sigurno posjetiti Vukovar“. Pojašnjavajući zašto vukovarskim žrtvama odaju počast dan ranije, a ne 18. studenog, rekao je:
“Kad je posrijedi naš dolazak, odredili smo dan ranije kad se okuplja najveći broj ljudi. Odlazimo na Dunav zbog vrlo jasnog razloga – jer su tamo civili završavali ubijeni, i Hrvati i Srbi. To je samo poštovanje prema strašnom vidu stradanja. Znamo da su stradali Hrvati, da su stradali Srbi, odabrali smo to kao način da se to ne zaboravi. S druge strane, nakon toga odlazimo na Ovčaru položiti vijence za ubijene iz vukovarske bolnice. Potom u Crkvi svetog Nikolaja palimo svijeće za sve bez obzira na nacionalnost.”
N1/Marija Hodak