U diplomatskom svijetu rijetko se viđa ovakav stupanj nekoordiniranosti ili, točnije rečeno, političkog licemjerja.
Naime, službeni Beograd istodobno povlači dva potpuno suprotna poteza: dok jedan državni aparat pali „narančasti alarm“ i plaši građane sigurnosnim rizicima u Hrvatskoj, drugi – onaj komercijalni pod izravnom kontrolom vlasti – trlja ruke i otvara nove linije prema hrvatskoj obali.
Semafor koji pokazuje krivo vrijeme
Srbijansko Ministarstvo vanjskih poslova nedavno je ažuriralo svoj tzv. „semafor“ za putovanja, smjestivši Hrvatsku u narančastu zonu – onu koja podrazumijeva putovanje samo u slučaju „krajnje potrebe“. Kao razlog navode se „učestali incidenti i napetosti“, sugerirajući da je prelazak granice s Hrvatskom gotovo pa ulazak u zonu visokog rizika.
Međutim, stvarnost na pistama beogradskog aerodroma „Nikola Tesla“ govori posve drugu priču. Državna aviokompanija Air Serbia, čiji Nadzorni odbor sjedi u neposrednoj blizini predsjednika Vučića, ne samo da ne otkazuje letove, već uvodi i sedmu destinaciju u Hrvatskoj – otok Brač.
38 letova tjedno: Za “krajnju nuždu” ili za uživanje?
Apsurd situacije najbolje ocrtavaju brojke. Ako je Hrvatska doista toliko nesigurna, postavlja se pitanje za koga Air Serbia održava nevjerojatnih 38 tjednih letova?
-
13 letova za Zagreb
-
Svakodnevne linije za Dubrovnik
-
Brojne rotacije za Split, Pulu, Zadar i Rijeku
-
Nova linija za Brač
Postavlja se logično pitanje: putuju li tisuće putnika tjedno iz Beograda prema Jadranu doista zbog „krajnje nužde“ ili državni vrh Srbije svjesno koristi sigurnosnu retoriku isključivo za unutarnje političke bodove, dok istodobno bez srama profitira na turističkom povezivanju s „opasnim susjedom“?
Unutarstranački šum u kanalima
Ova nedosljednost nije promaknula ni oporbi u Srbiji. Iz Stranke slobode i pravde oštro kritiziraju ovakav dualizam, ističući da ključni ljudi koji vode Air Serbiu, poput Suzane Vasiljević (savjetnice predsjednika Vučića) i Branka Malovića (visokog dužnosnika SNS-a), očito ne čitaju dopise Ministarstva vanjskih poslova. Ili ih, što je vjerojatnije, jednostavno nije briga.
Hrvatska se tako u beogradskoj kuhinji ujutro servira kao prijetnja nacionalnoj sigurnosti, a popodne kao prestižna turistička destinacija do koje vas vozi državni prijevoznik. Jasno je da je „narančasta zona“ na semaforu Marka Đurića samo politička predstava za biračko tijelo, dok ekonomski interesi i realnost na terenu pokazuju da je put prema hrvatskoj obali zapravo – zeleniji nego ikad.
Cijene se odnose na letove u jednom smjeru (Economy klasa) i variraju ovisno o terminu i popunjenosti zrakoplova:
| Odredište | Početna cijena (jedan smjer) | Napomena |
| Zagreb | od 76 € (cca 8.900 RSD) | Najčešća linija, do 13 puta tjedno |
| Rijeka | od 74 € (cca 8.600 RSD) | Sezonska linija |
| Zadar | od 78 € (cca 9.100 RSD) | Sve popularnija ljetna ruta |
| Dubrovnik | od 80 € (cca 9.400 RSD) | Svakodnevni letovi tijekom sezone |
| Split | od 83 € (cca 9.700 RSD) | Šest puta tjedno |
| Pula | od 83 € (cca 9.700 RSD) | Pet puta tjedno |
| Brač | u najavi | Nova, sedma destinacija u mreži |
-
Promotivne akcije: Air Serbia često nudi “Economy Light” tarife koje su dodatno snižene, čime izravno potiču masovna putovanja građana Srbije u zemlju koju njihovo Ministarstvo proglašava “narančastom”.
-
Povratne karte: Za većinu ovih destinacija povratne se karte mogu naći u rasponu od 140 € do 190 €, što je cjenovno izuzetno konkurentno u usporedbi s cestovnim prijevozom, a vremenski neusporedivo brže.
Nacionalnoplus